Astma može biti opasna po život

Živote većina teških napada astme i smrti koje slijede, oko 1500 svake godine može se izbjeći.

• Tijekom nasilne krize, pacijent se suočava s mnogim teškoćama u disanju, hvata zrak i bore da se izraze.
• Srce ubrzava aktivnost, usne i prsti poplave.
• Neki astmatičara ne pokazuju druge znakove osim onih gdje gube dah ili teškim umor. 
• Liječnici ponekad dijagnosticirati teške krize samo pacijent udarac u vršnog protoka metar. Niži iznos na više od 30% od svojih normalnih vrijednosti mogu se naći.
• Ovi događaji zahtijevaju poziv za EMS kako bi se spriječilo pogoršanje respiratornih dekompenzacije težih.
• Rizik je veći kod žena i raste s dobi.
• Stanovnici pojedinih regija, Brittany i Nord-Pas de Calais, npr. geografskim područjima su najviše pogođeni nasilnih napada astme.
• Teška astma uglavnom kod osoba starijih od četrdeset pet, ali još uvijek tinejdžerka umre svaki tjedan iz njegove astme.
• Većina teških napada astme se javljaju kod ljudi koji nemaju poseban tretman i slabo podržane.
• Neki nesreće su uzrokovane odbijanjem bolesnika da prihvati svoje astme kao onemogućavanje bolesti. Preporučeni tretmani onda se ne bi trebao slijediti ispravno.

Mlijeko i mliječni proizvodi (uključujući i laktozu)

Mlijeko i mliječni proizvodi su visoko vrijedna hrana, budući da su bogat izvor visokovrijednih bjelančevina, glavni izvor kalcija u ljudskoj prehrani i izvor više od trinaest za život prijeko potrebnih hranjivih tvari: bjelančevina, esencijalnih masnih kiselina, vitamina (niacin, tiamin, riboflavin, folacin, B6, B12,vitamin E i A) i mineralnih tvari (fosfor, kalij, magnezij, cink, željezo), ali imaju i višestruko povoljno djelovanje na ljudski organizam, zbog čega pripadaju skupini tzv. funkcionalne hrane. Povoljan omjer kalcija i fosfora, kao i prisutnost mliječnoga šećera laktoze, osigurava bolju iskoristivost kalcija. Mliječna mast, za razliku od drugih masti životinjskog podrijetla, ima moguće antikancerogeno djelovanje, sadrži esencijalne masne kiseline i visok udjel poželjnih fosfolipida (lecitin), koji su emulgatori i regulatori kalcija. Danas su na tržištu prisutni proizvodi različite energetske vrijednosti s obzirom na količinu prisutnih masti i/ili ugljikohidrata (laktoze) Fermentirani mliječni napitci, nastali fermentacijom mlijeka, boljih su organoleptičkih svojstva, povećane biološke vrijednosti i probavljivosti, dulje trajnosti, te pridonose iskorištenju kalcija. Smanjeni udio laktoze te povećana probavljivost proteina i laktoze čini ove proizvode prihvatljivijim i za osobe s netolerancijom laktoze. Neki proizvodi sadrže žive mikroorganizme koji nesmetano prolaze kroz probavni sustav i nastanjuju se u crijevima. Tako obnavljaju crijevnu floru i sprječavaju kolonizaciju štetnih mikroorganizama u crijevima. Povećavaju obrambenu snagu organizma, smanjuju rizik od pojave raka debelog crijeva i potiču rad bubrega. Sirevi su koncentrirani izvor energije i hranjivih tvari. Po jedinici mase veće su energijske i prehrambene vrijednosti od mlijeka i fermentiranih mliječnih napitaka. Imaju veći udio proteina, masti, kalcija i vitamina skupine B, a laktozu gotovo da ne sadrže. Zreli sirevi sadrže uglavnom visoko probavljive mliječne masti i proteine. Imaju ulogu neutralizatora u organizmu i povoljno djeluju na očuvanje zubne cakline.

Unatoč navedenom, mlijeko i mliječni proizvodi mogu kod pojedinaca izazvati alergiju ili intoleranciju (netoleranciju). Glavni uzrok alergije na mlijeko su bjelančevine, a mliječni šećer (laktoza) razlog je pojave intolerancije tj. netolerancije ili nepodnošenja laktoze zbog nedostatka enzima laktaze u probavnom sustavu koja razgrađuje laktozu. Sastojci mlijeka, koji se koriste kao aditivi u mnogim prehrambenim proizvodima, također su izvor alergije i/ili intolerancije, stoga je veliki broj hrane skriveni izvor alergena.

Alergija na mlijeko

Mlijeko i mliječni proizvodi bogati su izvor bjelančevina. Kravlje mlijeko sadrži 30-35 g bjelančevina po litri, a broj bjelančevina, prisutnih u mlijeku koji mogu uzrokovati alergijsku reakciju, je velik. Najznačajniji bjelančevine koje su alergeni u mlijeku su beta-laktoglobulin, alfa-laktoalbumin, i kazein. Reakcija na bjelančevinu iz mlijeka (kravlje, kozje) u ljudskom organizmu uključuje imunološku reakciju. Mlijeko je vodeći alergen kod dojenčadi (oko 1% odrasle populacije i oko 2-3% djece). Najviše su izložena dojenčad i mala djeca, budući da su bjelančevine mlijeka prve strane bjelančevine s kojima se susreće organizam dojenčeta. Smatra se da djeca starija od 3 godine više nemaju problema s ovom namirnicom, međutim moguće je da navedeni simptomi budu prisutni sve do predškolskog uzrasta. Također, kod oko 50% osoba koje su zbog alergije na kravlje mlijeko uzimale sojino mlijeko, razvila se osjetljivost i na soju. Nadalje, oko 50% osoba alergičnih na kravlje mlijeko, alergično je i na kozje mlijeko. Na sreću, preosjetljivost na mlijeko često nije trajni poremećaj. Pasteriziranjem mlijeka ne smanjuje se njegova alergogenost, a neki rezultati sugeriraju čak i moguće povećanje alergogenosti.

Alergijske reakcije na mlijeko slične su alergijama na drugu hranu, tj. bolesnik ima teškoće nekoliko minuta li najkasnije dva sata nakon obroka, a javljaju se u probavnom sustavu, na koži i plućima.


Prevencija i terapija

Eliminacijskom dijetoterapijom, tj. izbacivanjem kravljeg mlijeka iz prehrane liječi se alergija na kravlje mlijeko, a pri kupovanju hrane (osobito proizvoda od soje, budući da im se dodaju mliječne bjelančevine kako bi se povećao udio i kvaliteta bjelančevina) važno je utvrditi sadrži li hrana bjelančevine iz mlijeka.

Navedena informacija može se dobiti pomnim čitanjem deklaracije na hrani i to popisa sastojaka, gdje treba biti navedeno sadrži li hrana mlijeko ili njegove bjelančevine . Odbacivanje mlijeka i hrane koja sadrži bjelančevine mlijeka rješenje je za sprječavanje alergije. Kruh i pekarske proizvode, kuhano tijesto, rižu, žitarice, griz, krumpir i kolače potrebno je pripremati bez mlijeka.

Također, potrebno je primijeniti posebnu dijetu, koja će osigurati sve hranjive tvari, osobito kalcij, važne za pravilan rast i razvoj, koje se najvećim dijelom unose upravo ovom hranom. Zamjena za mlijeko može biti kalcijem obogaćeno sojino mlijeko, a kalcij treba nadomjestiti i drugom hranom, poput povrća (lisnato tamnozeleno povrće, cvjetača, kelj, brokula, prokulica, kelj pupčar, repa, artičoka, šparoga, tikvica), suhih leguminoza (sve vrste graha, grašak, leća), voća (naranča, suhe smokve i grožđe, bademi, orasi), sitne ribe koja se jede s kostima, račića i kozica, mineralne i izvorske vode, žitarica obogaćenih kalcijem, voćnih sokova proizvoda od soje i druge obogaćene hrane. Kalcij kao dodatak prehrani (suplement) također je dobra nadopuna cjelodnevnom unosu kalcija. Pri odabiru hrane koja je dobar izvor kalcija, oboljeli trebaju

pažljivo odabirati hranu koja im najbolje odgovara.

Intolerancija laktoze

Laktoza ili mliječni šećer je jedini ugljikohidrat mlijeka i izvor je trećine njegove energetske vrijednosti. Izvor laktoze u prehrani prvenstveno su mlijeko i mliječni proizvodi, ali laktoza je i aditiv u mnogobrojnoj industrijski proizvedenoj hrani, dodacima prehrani i lijekovima, pa je potrebno čitati deklaracije. Mlijeko sadrži najviše laktoze, fermentirani mliječni napitci (jogurt i slično) sadrže manju količinu, a najmanje je ima u polutvrdim i tvrdim sirevima jer bakterije koje se koriste u proizvodnji fermentiranih mliječnih proizvoda i vrijeme potrebno za njihovu fermentaciju smanjuju razinu laktoze. Jedan decilitar (1dL) mlijeka ima 5 g laktoze, a tri male žlice naribanog sira (parmezana) sadrže manje od pola grama laktoze.

Netolerancija ili intolerancija laktoze podrazumijeva nemogućnost probave laktoze - mliječnoga šećera. laktoza se razgrađuje pomoću enzima laktaze, koji nastaje u crijevima. Intolerancija laktoze može biti i posljedica crijevne infekcije ili npr. upalnih bolesti crijeva. Kod ovakvih slučajeva nakon rješavanja infekcije tj. nakon izlječenja i simptomi intolerancije na laktozu se obično povuku. Intolerancija laktoze je česta i kod celijakije. Urođena intolerancija laktoze vrlo je rijedak poremećaj. U tom slučaju koristi se dječja hrana bez laktoze. Intolerancija laktoze ne predstavlja veliku opasnost, ali može znatno smanjiti kvalitetu života. Prema dosadašnjim podacima svaka treća osoba koja smatra da ima intoleranciju laktoze zapravo je nema. O štetnosti samodijagnoze intolerancije laktoze svjedoči i studija koja je pokazala da se izbacivanje mlijeka i mliječnih proizvoda kod adolescentica negativno odrazilo na kvalitetu kostiju, iako je konačnici u samo 38 % slučajeva potvrđena intolerancija laktoze. Obzirom na dob, intolerancija laktoze je češća u starijih osoba koje imaju oslabljenu sposobnost stvaranja enzima laktaze. Dojenčad stvara dovoljne količine laktaze koja je potrebna zbog probave njihove jedine hrane – mlijeka. Kod većine osoba nakon dojenaštva dolazi do smanjene sposobnosti probave laktoze za 5-10%. Učestalost intolerancije laktoze među različitim kulturama izuzetno varira. Gotovo 100% Azijaca ne podnosi laktozu, a učestalost intolerancije laktoze u Skandinaviji je manja od 5%. Među stanovništvom središnje Europe 15 % osoba ima intoleranciju laktoze.

Simptomi

Ukoliko je stvaranje enzima laktaze, koji razgrađuje laktozu na glukozu i galaktozu smanjeno, neprobavljena laktoza dospijeva u debelo crijevo. Crijevne bakterije koriste laktozu kao hranu i nastaju plinovi, a prisutnost laktoze u debelom crijevu navlači vodu. Posljedica su neugodni simptomi: nadutost, grčevi, mučnina i proljev koji se javljaju najčešće do 2 sata nakon obroka. Simptomi intolerancije laktoze u djece su blaži i učestalost

među djecom je manja nego u odraslih.

Prevencija i terapija

Moguća prva reakcija na spoznaju o postojanju netolerancije laktoze jest izbjegavanje svih mliječnih proizvoda, ali s obzirom na sve ono što se gubi isključivanjem mliječnih proizvoda iz prehrane, dobro je znati da većina osoba s navedenim poremećajem može probaviti hranu koja sadrži do 6 g laktoze, što bi značilo pola šalice mlijeka ili oko 1,2 dL. Stoga se preporuča konzumiranje manjih količina mliječnih proizvoda

češće tijekom dana kako bi se uskladio unos laktoze s količinom proizvedenog enzima laktaze. Postupno povećanje unosa mliječnih proizvoda raspoređujući ih po obrocima, u nekih ljudi uzrokuje promjenu strukture crijevne flore i povećanje mogućnosti tolerancije fermentiranih proizvoda, pa nepoželjni simptomi mogu nestati. Kombiniranje mliječnih proizvoda s drugom hranom također smanjuje simptome. Moguće da je

riječ o efektu ‘’razrjeđenja’’ jer se laktoza postupno otpušta u crijeva.

Mnoge osobe mogu također probaviti fermentirane proizvode poput jogurta i acidofilnog mlijeka, te tvrde i svježe kravlje sireve, jer u tim proizvodima gotovo da nema mliječnog šećera. Ipak, korisno je na ambalaži proizvoda provjeriti navedenu količinu mliječnoga šećera.

Za ozbiljnije slučajeve intolerancije laktoze preporuča se izbaciti iz prehrane mlijeko i koristiti druge prehrambene izvore kalcija (vidi alergije na mlijeko). Također se preporuča konzumirati mliječni proizvod sa smanjenim udjelom ili bez laktoze i upotreba enzima laktaze kao dodatka prehrani prije obroka u kojem ima mlijeka. Individualne razlike u podnošenju laktoze su velike i svatko osobno treba uskladiti količinu laktoze

u prehrani u odnosu na jačinu simptoma, što znači da se određenoj količini laktoze u prehrani može prilagoditi gotovo svatko.

Soja i proizvodi od soje

Prva zabilježena pojava alergije na soju datira iz 1934. godine, no danas Organizacija za hranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organization - FAO) uključila je soju i proizvode od soje na listu 8 najčešćih alergena koji potječu iz hrane. Do sada je identificirano najmanje 16 poznatih alergena iz soje, ali njihov utjecaj na zdravlje nije u potpunosti razjašnjen. Proizvodi soje bogati su na proteinima i esencijalnim aminokiselinama stoga
se često uvode u prehranu u najranijoj životnoj dobi, u obliku dječje hrane, posebice kod djece koja pokazuju netoleranciju ili alergiju na kravlje mlijeko.

Simptomi
Alergija na soju i njene proizvode manifestira se na razne načine – od enterokolitisa pa sve do trenutnih IgE-posredovanih reakcija, koje mogu uzrokovati pojavu akni, angioderme, rinitisa, dijareju, začepljenja nosa i atopijski dermatitis. Međutim, čini se da za razliku od kikirikija, koji kao i soja pripada porodici leguminoza, alergija na soju vrlo rijetko izaziva ozbiljne reakcije koje mogu dovesti do anafilaktičkog šoka i smrti. Neke studije su pokazale da je potrebna 100 puta veća koncentracija sojinih proteina u odnosu na koncentraciju drugih alergena kako bi se izazvala ista alergijska reakcija organizma.
Osjetljivost na soju javlja se kod  dojenčadi i male djece, ali oni uglavnom do treće godine razviju toleranciju na sojine proteine. Alergija na soju obično se razvije do trećeg mjeseca života te se često uočava tek nakon drugog ili trećeg izlaganja hrani. Nije neuobičajeno da ljudi koji su alergični na soju, reagiraju i na drugu hranu, kao što su kikiriki, pšenica te druge vrste leguminoza. Statistika pokazuje da oko 5% ukupne populacije  razvije alergiju na ovu vrstu hrane.



Prevencija i terapija
Kao što je slučaj kod svih alergija, najbolji lijek je izbjegavanje proizvoda koje sadrže soju. Potrebno je pažljivo čitati deklaracije i to prilikom svake kupovine pa čak i za dobro poznate proizvode, budući da proizvođači mogu promijeniti recepturu. Osim toga, potrebno je posebno obratiti pozornost na pažljivo čitanje deklaracija jer su proizvodi iz soje postali najčešće korišteni aditivi u suvremenoj industrijskoj  proizvodnji hrane, s naznakom da ne izazivaju svi proizvodi jednake reakcije. Neki fermentirani proizvodi (poput tofua) su manje alergeni od neprerađene soje. Tako i sojino ulje može, ali i ne mora izazvati alergijske
reakcije, što ovisi o osjetljivosti pojedine osobe. Neke druge namirnice koje se proizvode od soje, a u nazivu ne sadrže naziv ‘soja’, su: tofu, tempeh, miso, lecitin, shoyu, tamari, mononatrijev glutamat, okara i dr.
Ostale namirnice koje se preporuča izbjegavati jesu: sojina zrna u bilo kojem obliku, fermentirana pasta od sojinih zrna, sojino brašno, proteinski koncentrati i izolati soje, sojini hidrolizati, sojino mlijeko, sojine klice, sojino ulje, kečap i teksturirani sojini proteini. Namirnice koje potencijalno sadrže sojine proizvode su hidrolizirani biljni proteini, škrob, povrtni bujoni, voćni sokovi, rižino mlijeko i slične. Budući da se proizvodi od soje kao aditivi nalaze u mnogim prehrambenim proizvodima, isključivanje istih iz prehrane može rezultirati nebalansiranom prehranom pa je namirnice potrebno zamijeniti drugim odgovarajućim visoko kvalitetnim namirnicama.

Kikiriki i orašasto voće

Alergija na kikiriki i/ili orašasto voće (orasi, bademi, lješnjaci, pistacia, pinjola, kesten) javlja se u oko 1 – 2% populacije, obično već tijekom prvih godina života te u oko 80% oboljelih zadržava se do kraja života. Proteini kikirikija, koji je leguminoza, vrlo su slični proteinima orašastog voća, zbog čega osobe koje su alergične na kikiriki mogu biti alergične i na orašasto voće i obrnuto.

Simptomi
Najsnažniju alergijsku reakciju izazivaju kikiriki, europski i indijski orah. Ozbiljna alergijska reakcija može uslijediti i nakon ekspozicije malim količinama kikirikija. Alergijski odgovor uslijedi već nekoliko minuta nakon ekspozicije i po svom karakteru može varirati od sasvim blage iritacije kože do po život opasne anafilaktičke reakcije.
Najčešće zabilježeni simptomi poput osipa, crvenila i otoka kože; suzenje očiju, nosa ili otežano disanje brzo se povlače i ne traju duže od jednog dana. U slučaju otoka i zatvaranja (stiskanja) dišnih
putova s posljedičnim teškim disanjem; šoka s padom krvnog tlaka; ubrzanog rada
srca; omaglice, buncanja ili gubitka svijesti došlo je do anafilaktičke reakcije koja zahtjeva hitni medicinski tretman.
 Alergijska reakcija nastaje kada imuni sistem razvije antitijela (imunoglobuline E – IgE) na proteine u kikirikiju (orašastom voću) koji te proteine identificira kao “nešto opasno”. Prilikom slijedećih kontakata s kikirikijem (orašastim voćem) ta antitijela potiču imuni sustav na lučenje nekih tvari (poput histamina) u krvotok što onda dovodi do pojave simptoma alergijskog odgovora. Do ekspozicije (izlaganja) kikirikiju (orašastom voću) može doći:
• konzumiranjem hrane koja sadrži kikiriki (orašasto voće)
• konzumiranjem hrane koja u sebi sadrži kikiriki (orašasto voće) kao posljedica nenamjerne kontaminacije tijekom tehnološkog procesa
• udisanjem prašine ili aerosola koji u sebi sadrže kikiriki (brašno ili ulje kikirikija)
• Za osobe s preosjetljivošću na kikiriki i/ili orašasto voće najrizičnija hrana su:
• slastičarski proizvodi
• sladoledi i smrznuti deserti
• preljevi za salate i razni umaci
• čokoladni slatkiši, maslaci od badema ili lješnjaka
• orijentalna jela
• ulje od kikirikija
• kikiriki maslac






Prevencija i terapija
Osobe koje su imale alergijsku reakciju na kikiriki ili neko orašasto voće o tome trebaju izvijestiti svoga liječnika kako bi pravovremeno dobile upute o samom poremećaju i opasnostima vezanim uz njega, te kako u budućnosti sprečavati alergijske reakcije. Najbolji način sprečavanja pojave alergijske reakcije na kikiriki (orašasto voće) je izbjegavanje njihova konzumiranja kao i hrane koja ih sadrži.
Roditeljima se preporučuje izbjegavati kikiriki u prehrani djece do tri godine starosti, te ne koristiti kozmetičke preparate za djecu koja sadrže ulje kikirikija. Roditelji s djetetom alergičnim na kikiriki i/ili orašasto voće moraju s tim upoznati odgovorne osobe u institucijama u kojima boravi njihovo dijete (škola, vrtić i slično), te na primjeren način educirati dijete kako bi i samo izbjegavalo rizično ponašanje (konzumiranje nepoznate hrane).
Trudnicama i dojiljama sugerira se suzdržavanje od ove vrste hrane tijekom trudnoće i dojenja, osobito ako postoji obiteljska sklonost alergijskim reakcijama. Prilikom konzumiranja hrane u restoranima ili novih i nepoznatih jela potrebno je provjeriti sadrže li kikiriki i/ili orašasto voće. Prilikom kupovine hrane pažljivo provjerite sastojke, te nalaze li se na proizvodu napomene poput “ može sadržavati orahe”, “proizvedeno u prostoru gdje se obrađuju i orasi” i sl.

Jaja i proizvodi od jaja

Jaja su namirnica izuzetne prehrambene vrijednosti, no ponekad nisu poželjna za prehranu svih osoba. Naime, bjelančevine jaja, a koje su zaslužne za kakvoću ove namirnice, mogu dovesti do alergije. Iako se alergija može javiti i na bjelančevine bjelanjka i žumanjka, češća je na prve.

Čimbenici rizika alergije na jaja su dob, obiteljska anamneza, druge alergije i atopijski dermatitis. Alergija na jaja češća je u djece nego u odraslih. Kako dijete raste, sazrijeva probavni sustav, te je manja mogućnost apsorpcije hranjivih tvari koje izazivaju alergiju. Glede obiteljske anamneze, veća je mogućnost nastanka alergije u djece/osoba kod kojih su jedan ili oba roditelja alergična na hranu, ili imaju neki drugi oblik alergije (na sijeno, astma). Ponekad je alergija na jaja povezana s drugim alergijama na hranu (kravlje mlijeko, kikiriki).

Djeca s atopijskim dermatitisom, tipom kožne alergije, imaju veću mogućnost za nastanak alergije na hranu, pa tako i jaja.

Alergen je prisutan u jajima, ali i u svim namirnicama pripremljenima iz ili sa jajima, kao što su tjestenina, kolači, kreme, jela od mljevenog mesa, majoneze i velik broj drugih prehrambenih proizvoda koji u svojoj recepturi imaju jaja.

Simptomi

Simptomi alergije javljaju se od nekoliko minuta do nekoliko sati nakon konzumiranja jaja ili hrane koja sadrži

jaja. Simptomi alergijske reakcije na jaja mogu biti blagi do vrlo izraženi, a reakcije su najčešće svrbež

i crvenilo kože, napad astme, urtikarije, ali i angioedem, edem laringsa, rinitis i konjunktivitis.

Alergija na jaja može uzrokovati i anafilaktički šok, ozbiljnu reakciju koja blokira dišne putove

i disanje. Kao i većina nutritivnih alergija u djece, i alergija na jaja traje samo kratki period u djetetovu životu, pa se klinička tolerancija obično razvija unutar nekoliko godina od dijagnoze alergije.

Uzrok alergije na jaja je poremećaj u imunom sustavu, koji neke bjelančevine u jajima doživljava štetnima, te potiče produkciju imunoglobulina E (IgE). Kada tijelo idući put dođe u kontakt s alergenom bjelančevinom, IgE antitijela ih prepoznaju i signaliziraju imunom sustavu da oslobodi određene kemikalije spojeve (histamin), a ove dovode do simptoma alergije.

Liječniku se treba obratiti odmah kada primijetite da Vaše dijete ima simptome alergije na hranu, ubrzo nakon konzumiranja neke hrane, po mogućnosti dok su simptomi još vidljivi. Ova suradnja je neophodna kako bi se u budućnosti izbjegle ozbiljnije posljedice (poteškoće s disanjem).

Prevencija i terapija 

Osnova terapije alergije na jaja je dijeta, a koja se provodi neposredno nakon alergije. U eliminacijskoj dijeti treba isključiti jaja i sve namirnice pripremljene iz ili sa jajima (tjestenina, mljeveno meso, majoneza).

Alergija na jaja može predstavljati veliki problem djeci i roditeljima, no na tržištu ima obilje prehrambenih proizvoda koji ne sadrže jaja u svojoj recepturi. Tako se tjestenina bez jaja redovito nalazi na policama, dok se puno slastica također može pripremiti bez jaja i savršeno su ukusne. Za djecu je bolje na neko vrijeme ukloniti iz kuće namirnice i jela koja su pripremljene s jajima, iako drugi članovi obitelji nisu na njih alergični. Tako se smanjuju izgledi za nenamjerni kontakt djeteta s alergenom u trenucima kada je bez nadzora. Kada dijete poraste, lakše mu je objasniti potrebu izbjegavanja kontakta s alergenima, a zatim dolazi i period

kada će se razviti klinička tolerancija. Osim toga, iz dana u dan dijete će se sve bolje snalaziti, pri čemu je vrlo važna edukacija. Najčešća je inicijalna eliminacijska dijeta, koja zahtijeva izbacivanje iz prehrane inkriminirajućih namirnica. Tijekom eliminacijske dijete neophodno je bilježiti zapažanja, a provodi se tijekom 2 tjedna. U navedenom periodu moraju nestati simptomi alergije, u protivnom dijagnozu treba razmotriti. Provokacijska dijeta ima drugi pristup: inkriminirajuća namirnica se isključuje iz prehrane a zatim se daje u određenim intervalima. Na ovaj način se najbrže otkrivaju bolesnici. Moguć je i medicinski tretman alergije na

jaja davanjem histaminika koji smanjuju simptome alergije.

Treba istaknuti kako nema sigurnog načina sprječavanja prve alergije na hranu, ali se neugodne posljedice mogu izbjeći izbjegavanjem hrane koja stvara alergiju. U tom slučaju potrebno je jesti proizvode „bez jaja“, biti oprezan kada se jede izvan kuće i čitati oznake na namirnicama. Nekada i proizvod s naznakom

„bez jaja“ sadrži bjelančevine jaja na koje se stvara alergija. Ako postoji sumnja, treba uspostaviti kontakt s proizvođačem.

Usprkos dobro poznatoj dobrobiti dojenja u prvih 6 mjeseci života, ne postoji dovoljno dokaza da dojenje sprečava razvoj alergija (pa tako i alergije na jaja) kasnije u životu. No, isključivo dojenje odgađa alergiju, jer se odlaže i izloženost dojenčeta hrani koja može dovesti do alergije. U protivnom, u cirkulaciji dojenčadi se neposredno nakon uzimanja jaja mogu naći određene količine ovalbumina (lat. ovulum=jaje), bjelančevine koja može dovesti do alergijske reakcije. Ovalbumin, iako velika molekula, apsorbira se u probavnom sustavu zbog nezrelosti probavnog i imunološkog sustava dojenčadi.

Prednost humanog mlijeka je i u tome što sadrži IgA antitijela, a koja se ne nalaze u crijevu dojenčeta. Ova antitijela, između ostalog, smanjuju mogućnost nastanka nutritivnih alergija. Neke studije sugeriraju da se djeci ne daju jaja do navršene dvije godine, jer se tako može spriječiti nastanak alergije.

Generalno, dobro je znati kako su jaja namirnica izuzetne biološke vrijednosti koju treba konzumirati. Istovremeno, mali postotak djece i odraslih alergično je na bjelančevine jaja. Ako se primijete određeni problemi, poglavito kod djece, potrebno je odmah nakon pojave simptoma javiti se liječniku radi postavljanja

dijagnoze i liječenja.

Ribe, rakovi, školjke i ostali mekušci te njihovi proizvodi

Jedan od najčešćih uzročnika alergija na hranu su ribe i proizvodi od riba, rakovi i proizvodi od rakova, školjke i ostali mekušci te proizvodi od istih. Ova vrsta alergije najrasprostranjenija je u područjima kao što su Skandinavske zemlje, Japan i Španjolska, u kojima je ovakva prehrana najučestalija. Ukoliko je osoba alergična na jednu vrstu ribe, vjerojatnost da će biti alergična i na neku drugu vrstu je 50%, dok u slučaju školjaka taj postotak raste na 75%.

Ribe koje izazivaju alergijske reakcije su bakalar, morski pas, losos, tuna. Najviše prijavljenih slučajeva alergije je na bakalar i losos, iako se u zadnje vrijeme počinju prijavljivati i prve alergije na riječnu ribu.

Rakovi koji izazivaju alergije su jastozi, škampi, rakovice, kozice, dok su kod školjaka i ostalih mekušaca ostrige, dagnje, lignje, hobotnice.

Alergije na školjke mogu izazvati reakcije čak i kod osoba koje su osjetljive na proteine u ribljim proizvodima. Izolirani protein koji uzrokuje navedene reakcije naziva se tropomiozin, i nalazi se u svim vrstama školjaka, odnosno parvalbumin koji se nalazi u bakalaru. Istraživanja su pokazala da je tropomiozin unakrsno reaktivan (eng. cross reactive) alergen i među rakovima i među mekušcima.

Još uvijek nisu određene količine alergena na ovu vrstu hrane, no neka istraživanja pokazala su slijedeće:

• rakovi (jastog, rakovica, kozica,…) - prosječno 3 do 4 srednje velika škampa dovoljna su za izazivanje alergijske reakcije

• ribe - nekoliko miligrama proteina ribe kojeg sadrži približno 1 gram ribe može izazvati alergijsku reakciju

Ukoliko je netko alergičan na ribu, školjke i/ili mekušce, njegov imuni sistem reagira vrlo burno prilikom konzumacije takve vrste hrane. Do trovanja histaminom dolazi ukoliko se konzumira hrana u kojoj su granice histamina visoke, a nastaju procesom starenja ribe, naročito zbog lošeg skladištenja. Simptomi trovanja histaminom su slični alergijskim reakcijama, te se često mogu zamijeniti.

Simptomi

Konzumacijom, ali i udisanjem mirisa ribe, u 90% slučajeva nakon jednog sata dolazi do pojave simptoma. Slični su svim ostalim simptomima alergijskih reakcija, a počinju crvenilom lica, oticanjem jezika, otežanim disanjem i gušenjem, urtikarijom te mogu dovesti do anafilaktičkog šoka. Obavezno se treba javiti na hitnu pomoć, kako bi se pravovremeno moglo pomoći epinefrinom, antihistaminicima ili odgovarajućom drugom pomoći.

Prevencija i terapija

Osobe alergične na bilo koju vrstu “morske” hrane, trebale bi izbjegavati konzumaciju čak i skrivenih izvora navedenih alergena, kao što su npr: Cesar salata i Worchester umak (sadrže srdele), razni umaci azijske kuhinje, i slično.

No, kod nekih dodataka prehrani također mogu biti prisutni kroz aktivne sastojke i alergeni. Glukozamin, koji se koristi kod tegoba kostiju i zglobova, izoliran je iz školjaka, te je kao takav nepodoban za konzumaciju osobama s alergijom. Isto vrijedi i za kitozan, koji se koristi u proizvodima za redukciju tjelesne težine, a izoliran je iz hitina. Neki izvori kalcija u dodacima prehrani, mogu biti izolirani iz školjaka.

Žitarice koje sadrže gluten i njihovi proizvodi

Gluten je smjesa proteina pšenice netopivih u vodi koji se nazivaju glutelinima i prolaminima. Gluten, točnije njegove prolaminske frakcije najčešći su uzrok pojave celijakije, bolesti nastale uslijed nesposobnosti organizma da razgradi proteine glutena iz hrane. Važno je također skrenuti pozornost i na alergijske

reakcije koje proteini pšenice mogu izazvati u organizmu jako osjetljivih osoba samo udisanjem brašna, a koji se mogu manifestirati kao „pekarska“ astma.

U literaturi se uglavnom govori o alergiji na pšenicu, međutim i druge žitarice kao što su ječam, raž, zob, krupnik ili pir ili spelta, kamut ili njihovi hibridi, a koje sadrže slične prolaminske frakcije, također izazivaju alergijske reakcije, te ukoliko je detektirana alergija na pšenicu, savjetuje se izbjegavanje i navedenih

žitarica. Kod nekih osoba primijećena je i alergija na heljdu, koja se ne pojavljuje često, ali može izazvati ozbiljne reakcije, slične onima koje izaziva kikiriki, poput napada astme ili anafilaktičkog šoka. U heljdi su otkriveni različiti proteinski alergeni, a dodatan problem predstavlja njihova termostabilnost, zbog čega

kuhanjem ne dolazi do njihove denaturacije.

Klinička iskustva ukazuju da alergija na pšenicu nije česta pojava, no nema točnih brojčanih podataka kojima bi se izrazila učestalost. Alergija na pšenicu se češće pojavljuje kod određenih skupina ljudi, pa se tako zna da je alergija na pšenicu odgovorna za astmu kod oko 30% osoba koje rade u pekarskoj industriji.

Općenito govoreći, alergije na hranu predstavljaju značajan problem koji se može javiti u bilo kojoj životnoj dobi, a najčešće pogađa oko 6% djece mlađe od 3 godine, i to češće djecu koja imaju neku drugu alergijsku bolest (npr. atopijski dermatitis). Kod odraslih su pojave alergije na hranu znatno rjeđe.

Razvoj alergije na hranu rezultat je interakcije osoba s genetskom predispozicijom te različitih faktora okoline.

Pekarska astma je alergijska reakcija na inhalirano brašno, i vrlo česta profesionalna bolest među radnicima u pekarskoj i mlinskoj industriji. Proteini pšenice i raži, topljivi u solima, smatraju se najvažnijim alergenima kod ove vrste alergije.

Simptomi

Alergija na pšenicu može biti IgE-posredovana, što znači da izaziva proizvodnju IgE antitijela i lanac interakcija između određenih tipova stanica i kemijskih posrednika te izaziva trenutnu reakciju. Reakcija se može očitovati kao urtikarija, angioderma, anafilaksija, mučnina, povraćanje, dijareja, alergijski rinitis i

začepljenje bronhija. Alergija može biti i neposredovana IgE antitijelima, odnosno radi se o reakciji kasne preosjetljivosti, a razvija se nekoliko sati ili dana nakon unosa antitijela. Simptomi se javljaju najčešće na koži ili probavnom sustavu u obliku dijareje te su mnogo teži za ispitivanje i potvrđivanje, nego trenutni simptomi IgE-posredovanih reakcija.

Iako postoje vanjske sličnosti između alergije posredovane IgE antitijelima i drugim neželjenim reakcijama na proteine žitarice, kao što su pekarska astma, celijakija i anafilaksija potaknuta tjelovježbom, ove reakcije se međusobno razlikuju po alergenima koji ih izazivaju, uvjetima izloženosti alergenima, imunološkom mehanizmu i patofiziologiji.

Anafilaksija potaknuta tjelovježbom posljedica je IgE posredovane alergijske reakcije na ω - glijadin, komponentu glutena iz pšenice. Simptomi uključuju urtikariju/angiodermu, manifestacije na dišnom i probavnom sustavu te hipotenziju/šok. Za razliku od pekarske astme koja se aktivira nakon udisanja

brašna, do anafilaksije dolazi nakon unosa žitarica neposredno prije tjelovježbe, čime se ubrzava cirkulacija peptida glijadina krvlju. Točni mehanizmi i uzroci ovako inducirane anafilaksije još se trebaju istražiti. Iako se smatra da se anafilaksija ne javlja nakon unošenja raži ili ječma, neka istraživanja su pokazala da sekalini iz raži i hordeini iz ječma mogu potaknuti istu reakciju kao glijadini iz pšenice.

Anafilaksija potaknuta tjelovježbom predstavlja veliki izazov jer patofiziologija još nije dovoljno poznata, a sama reakcija traži brzo i prikladno liječenje.

Alergija na pšenicu i celijakija su dva različita stanja. Kada osoba ima alergiju, imunološki sustav abnormalno reagira na proteine iz pšenice, te reagira na način da veže alergen i ispušta određene spojeve (histamin), koji uzrokuju alergijske simptome.

Celijakija je autoimuna bolest koju karakterizira specifična preosjetljivost organizma na prolaminsku frakciju glutena, koja dovodi to toga da tijelo napada samo sebe. Kada osoba oboljela od celijakije unese hranu koja sadrži gluten, on potiče imunološki sustav na reverzibilno uništavanje mukoze tankog crijeva.

Alergije na hranu su stanja koja ljudi najčešće ‘prerastu’, odnosno s vremenom mogu razviti toleranciju na alergene iz hrane, dok kod celijakičara to nije slučaj. Ipak, u svakodnevnom životu, život s celijakijom i alergijom na gluten je sličan – jedini uspješan tretman za obje bolesti je izbjegavanje hrane koja sadrži gluten.

Prevencija i terapija

Dijagnosticiranje je jednostavno ako osoba pokazuje konstantno iste reakcije nakon unosa određene vrste namirnica, no dijagnozu za alergije na žitarice je puno teže postaviti budući da se proizvodi od žitarica uglavnom konzumiraju u kombinaciji s drugim prehrambenim proizvodima. Dijagnosticiranje alergije

uključuje vođenje dnevnika prehrane i simptoma, uvođenje eliminacijske dijete te raznim laboratorijskim

testovima. Vremenski interval od unosa do pojave simptoma, razlikuje se ovisno da li se radi o trenutnoj ili ‘zakašnjeloj’ reakciji.

Trenutno, ne postoji lijek za alergije na hranu i jedini uspješan tretman za liječenje alergije na žitarice je zamjena žitaricama sa proizvodima koji ne sadrže glutenske proteinske frakcije, kao što su riža ili kukuruz.

Pri kupovini zapakiranih namirnica potrebno je pažljivo čitati deklaracije, čak i ako ste već upoznati

s nekim proizvodom, budući da proizvođači mogu promijeniti recepturu.

Također je utvrđeno da je rano uvođenje krute hrane kod dojenčadi i male djece povezano s povećanom mogućnosti atopije, odnosno sklonosti alergijskim reakcijama.

Proizvođači hrane moraju imati dobre sustave kontrole i sljedivosti, te pravilno označavati prisustvo potencijalnih alergena u hrani, kako kod ljudi koji su alergični ne bi izazvali neželjenu alergijsku reakciju te kako bi takve osobe mogle provoditi kvalitetne restriktivne ili eliminacijske dijete.

Kod većine djece alergija na hranu će nestati s godinama, dok se kod osoba kod kojih se alergija razvije kasnije to neće dogoditi. Postoje dokazi koji upućuju da će one osobe koje su alergične

na gluten, a koje izbace pšenicu iz prehrane na godinu dana ili duže, podići granicu tolerancije.