Baš kao vitamini, i minerali se ugrađuju u neproteinski dio enzima i ubrzavaju sve biokemijske reakcije u organizmu. Minerali su anorganske tvari koje čine od 4 do 5% organizma. Poput vitamina, i minerale moramo unositi hranom, budući da ih organizam ne može sam proizvesti. Minerale dijelimo u dvije skupine:
SVI PRIRODNI IZVORI CINKA I NJEGOVA VAŽNOST ZA ORGANIZAM
Premda se čini da pravilnom prehranom osiguravamo dovoljan unos minerala, ipak pojedina životna razdoblja kao što su: pubertet, trudnoća i dojenje, menopauza, intenzivno bavljenje sportom, stanja poslije trauma, prijeloma i obilnih krvarenja znatno mijenjaju metaboličke potrebe organizma.
Baš kao vitamini, i minerali se ugrađuju u neproteinski dio enzima i ubrzavaju sve biokemijske reakcije u organizmu. Minerali su anorganske tvari koje čine od 4 do 5% organizma. Poput vitamina, i minerale moramo unositi hranom, budući da ih organizam ne može sam proizvesti.
Ti elementi potrebni su u količinama manjim od 100 mg na dan. Minerali nakon apsorpcije postaju dio strukture tijela: stanica, enzima, hormona, mišića, krvi i kostiju. Dakle, minerali su pohranjeni u različitim dijelovima našeg tijela, ponajviše u kostima i mišićnom tkivu. Nužni su za održavanje normalne koncentracije tekućine u organizmu. Svakodnevno se gube iz organizma (znojenje, probava) te ih je potrebno svakodnevno i nadoknađivati. Veći nedostaci pojedinih minerala uočeni su u ljudi koji drže dijetu ili uzimaju lijekove, kod trudnica, vegetarijanaca, starijih osoba, koji se češće hrane rafiniranom i prerađenom hranom, "gotovim jelima" te čija je prehrana neredovita ili preskaču obroke.
Primjerice bijelo brašno ima samo 20% cinka u usporedbi s integralnim, dok rafiniranjem šećer gubi gotovo sav cink, tako da ga ostaje samo 2% od količine koju sadrži sirovi šećer.
Cink pripada mineralima iz skupine mikroelemenata, koji su u prehrani potrebni u malim količinama. Tijekom dana normalnom prehranom unosi se od 10 do 15 mg tog minerala.U tijelu ima od 1,3 do 2,3 g cinka i uglavnom se nalazi u stanicama i najkoncentriraniji je unutarstanični mikroelement.
U formi kompleksa s proteinima nalazi se u gotovo svim organima, najviše u prostati, zatim u jetrima, bubrezima, slezeni, gušterači, plućima, mišićima, mozgu i koži. Nalazimo ga i u tjelesnim tekućinama: slini, želučanom soku, žuči, znoju, u krvnom serumu, odnosno plazmi. Prijelaz cinka u tkiva pomaže vitamin C. Najviše cinka unosi se u organizam hranom bogatom bjelančevinama (meso, riba, mahunarke, mlijeko i mliječni proizvodi).
Cink je snižen kod pušača, alkoholičara, dijabetičara, trudnica, kod poremećaja u apsorpciji zbog nekih crijevnih bolesti te nakon operativnih zahvata. Kadmij iz duhanskog dima neprijatelj je cinka. Veće potrebe za cinkom imaju i sportaši i aktivni rekreativci budući da se cink tijekom treninga pojačano troši.
Cink aktivira mnoge enzime u organizmu kao što su: alkalna fosfataza, RNA polimeraza, laktat dehidrogenaza. Isto tako cink je potreban za proizvodnju soli žučnih kiselina (koje su sastavni dio žuči), a žuč je ujedno glavni put za izlučivanje žučnih pigmenata i kolesterola iz organizma. Prehrana bogata bjelančevinama, a osobito mastima, utječe na stvaranje žučnih soli, a samim tim i na pojačano stvaranje žuči. Suprotno tome prehrana s više ugljikohidrata smanjuje stvaranje žuči. U žučnoj vrećici u fazi koncentriranja žuči i apsorpcije vode žučne soli imaju važnu ulogu da održe u topljivom stanju masne kapljice i kristale kolesterola i time spriječe njihovo odlaganje u obliku žučnih kamenaca.
Svaki poremećaj ovog odnosa npr. povećanje kolesterola ili smanjenje žučnih soli može dovesti do stvaranja kamenaca u žuči. Inače količina kolesterola u žuči ovisi dijelom o količini masti koju uzimamo hranom, budući da jetrene stanice stvaraju kolesterol kao jedan od proizvoda metabolizma masti u organizmu. Zbog toga osobe koje uzimaju masniju hranu imaju veći rizik za pojavnost žučnih kamenaca.
Cink pomaže apsorpciju kalcija i sastavni je dio enzima alkalne fosfataze koja ima važnu ulogu u okoštavanju. Stoga dodajte mljevene bućine ili sezamove sjemenke u jogurt ili mladi sir. Slično možete učiniti s pšeničnim posijama (mekinjama) koje su iznimno bogate cinkom, ali i drugim vitaminima i mineralima. Upotrebljavajte bućino ulje u salatama ili prilozima od povrća (ali kao i svako ulje u malim količinama). U krajevima gdje se ono tradicionalno više troši manja je pojavnost adenoma prostate (dobroćudno uvećanje žlijezde) koje je povezano s otežanim mokrenjem i većom sklonošću ka urinarnim infekcijama. Pažljivim odabirom namirnica i raznolikom prehranom pridonosimo unosu cinka, a kod bolesti ili stanja praćenih povećanim gubljenjem ili poremećajem u metabolizmu ovog minerala potražite savjet stručne osobe.
Gdje ga nalazimo?
|
| |
Nema komentara:
Objavi komentar