Alergija na hranu

Neželjene alergijske reakcije na hranu mogu se podijeliti na toksične i netoksične reakcije. Toksične reakcije javljaju se u svakog tko pojede određenu količinu hrane zaraženu bakterijama i toksinima. Neželjene netoksične reakcije, među kojima su i alergije na hranu, javljaju se u preosjetljivih osoba, a mogu biti alergijske i nealergijske, tj. one koje su posredovane i one koje nisu posredovane IgE (imunoglobulin E) antitijelima. 

Alergija nije bolest, već naslijeđena sklonost imunološkog sustava koja preosjetljivošću reagira na određene tvari, a u kontaktu s alergenima može se i ne mora razviti alergijska bolest, što govori o povezanosti genetske predispozicije i utjecaja okoline (hrane). Alergija je, dakle, prekomjerna reakcija obrambenog sustava organizma u ponovljenom doticaju s alergenom tvari u oboljelih, dok kod zdravih osoba ne izaziva nikakve smetnje. U kontaktu sa alergenom tvari obrambeni sustav se poremeti i dolazi do reakcija između alergena (najčešće strane bjelančevine tj. bjelančevine iz hrane) i antitijela (vlastite bjelančevine tj. bjelančevine iz organizma), uz nepotrebno i prekomjerno stvaranje antitijela, koja pripadaju skupini IgE tj. istim onima koji

posreduju alergijske reakcije iz zraka i otrova opnokrilaca. Tako burne reakcije uzrokuju alergijske teškoće, koje su posljedica oslobađanja velike količine histamina u organizmu u kratkom vremenu. Histamin uzrokuje širenje stijenki krvnih žila, izlazak tekućine u tkiva, svrbež, kihanje, kašalj, suzenje očiju, curenje nosa, grčeve u trbuhu, povraćanje, proljev, crvenilo, osip kao koprivnjača, pa čak i akutne sustavne alergijske reakcije opasne po život (anafilaksija). U čak 30% slučajeva od cjelokupnog broja, uzrok anafilaksije bila je hrana.

Poznato je da razlozi pojave alergija mogu biti različiti, ali manifestacije su slične. 

U zemljama Europe navodi se da je prevalencija alergija na hranu u ukupnoj populaciji prisutna u 1-3% među odraslim osobama i 4-6% među djecom. Na sreću, iako je atopija u porastu, u vrlo malom broju slučajeva je i stvarno dijagnosticirana.

Pojavnost alergija na hranu mijenja se s dobi, a mijenjaju se i alergeni koji je izazivaju. Češće su u prvim godinama života zbog još nedovoljne zrelosti imunološkog sustava. Kod djece, češće nego kod odraslih, alergeni su mlijeko, jaja, kikiriki, soja, pšenica, morska riba, a kod odraslih češće nego kod djece kikiriki, orasi, lješnjaci, morska riba, voće. Alergije na hranu mogu se javiti u svakoj životnoj dobi, a javit će se češće u osoba koje već imaju sklonost alergijama na druge supstancije (tzv. atopične konstitucije). Poznato je da se radi unakrsne reaktivnosti u osoba koje su alergične, na primjer na pelud, mogu javiti alergijske reakcije na hranu (npr. jabuku, mrkvu, celer, grašak, kivi) i obrnuto.

Alergije na hranu, kao i drugi oblici nepodnošenja hrane, spadaju među najsloženije probleme u alergologiji, zbog čega njihovo rješavanje zahtjeva puno vremena, a najvažniji podatak u anamnezi je u kojem se razdoblju od uzimanja određene hrane pojavljuju prvi simptomi alergije. Alergološka dijagnostika alergije na hranu je uspješna i uzrok reakcija (tj. hrana koja izaziva alergijsku reakciju) se dijagnosticira. Kod intolerancija,

alergološka dijagnostika je neuspješna, a uzroci intoleracija su različiti (aditivi, biogeni amini u hrani, među njima i histamin, manjak enzima u organizmu i drugo), pa se primjenjuju druge, često zahtjevne, dijagnostičke metode.

U liječenju alergija na hranu najčešće se primjenjuje eliminacijska dijetoterapija tj. odbacivanje određene hrane iz prehrane ili određena preporučena dijeta. Međutim, promjene u načinu pripreme hrane u domaćinstvu i industriji te nepotpuno poznavanje sastava hrane samo su neki od čimbenika koji otežavaju učinkovito izbacivanje određene hrane ili njenih sastojaka iz prehrane. Prema novijim podacima primijećen je porast broja slučajeva alergija na hranu koja se nije smatrala značajnijim alergenom, što dokazuje da bilo koja hrana može uzrokovati alergijske reakcije jer one ovise o poteškoćama obrambenog sustava organizma, a ne o sastavu hrane koju najveći broj ljudi konzumira bez poteškoća. Primjeri takve hrane su: svinjetina, govedina, riječna riba, riža (koja je inače zamjenska hrana za alergičare), određeno povrće (špinat, blitva, zelje, mrkva, peršin) i voće (marelica, breskva, lubenica, grožđe, šljive, kruške, jabuke), kakao i kava.

Samo kontinuiranom osobnom edukacijom pojedinac koji ima alergiju ili intoleranciju na hranu može se kvalitetno zaštiti od posljedica nehotimične konzumacije nepoželjne hrane ili komponente iz hrane. Kolikom riziku su izložene osobe, najbolje govore prikupljeni podaci o zabilježenoj količini alergena koja izaziva reakciju. Dovoljan je samo tisućiti, čak i još manji dio grama bjelančevine iz jaja, ribe, sojinog zrna, sojinog brašna, orašastog ploda (badem, lješnjak, orah, kalifornijski orah, pistacio, brazilski oraščić), kikirikija, mlijeka, gorušice ili žitarice koja sadrži gluten da se pojavi alergija. Deklaracija na hrani dobar je izvor potrebnih informacija, budući da je označavanje alergena i tvari koje izazivaju intoleranciju, kao i sastojaka

koji potječu od navedene hrane, obavezno u nas kao i u Europi. Međutim, neadekvatno označavanje još uvijek je prisutno, osobito na nezapakiranoj hrani, hrani iz automata, hrani koja se nudi u restoranima, školama, predškolskim ustanovama, bolnicama i sl.