Prva zabilježena pojava alergije na soju datira iz 1934. godine, no danas Organizacija za hranu i poljoprivredu (Food and Agriculture Organization - FAO) uključila je soju i proizvode od soje na listu 8 najčešćih alergena koji potječu iz hrane. Do sada je identificirano najmanje 16 poznatih alergena iz soje, ali njihov utjecaj na zdravlje nije u potpunosti razjašnjen. Proizvodi soje bogati su na proteinima i esencijalnim aminokiselinama stoga
se često uvode u prehranu u najranijoj životnoj dobi, u obliku dječje hrane, posebice kod djece koja pokazuju netoleranciju ili alergiju na kravlje mlijeko.
Simptomi
Alergija na soju i njene proizvode manifestira se na razne načine – od enterokolitisa pa sve do trenutnih IgE-posredovanih reakcija, koje mogu uzrokovati pojavu akni, angioderme, rinitisa, dijareju, začepljenja nosa i atopijski dermatitis. Međutim, čini se da za razliku od kikirikija, koji kao i soja pripada porodici leguminoza, alergija na soju vrlo rijetko izaziva ozbiljne reakcije koje mogu dovesti do anafilaktičkog šoka i smrti. Neke studije su pokazale da je potrebna 100 puta veća koncentracija sojinih proteina u odnosu na koncentraciju drugih alergena kako bi se izazvala ista alergijska reakcija organizma.
Osjetljivost na soju javlja se kod dojenčadi i male djece, ali oni uglavnom do treće godine razviju toleranciju na sojine proteine. Alergija na soju obično se razvije do trećeg mjeseca života te se često uočava tek nakon drugog ili trećeg izlaganja hrani. Nije neuobičajeno da ljudi koji su alergični na soju, reagiraju i na drugu hranu, kao što su kikiriki, pšenica te druge vrste leguminoza. Statistika pokazuje da oko 5% ukupne populacije razvije alergiju na ovu vrstu hrane.
Prevencija i terapija
Kao što je slučaj kod svih alergija, najbolji lijek je izbjegavanje proizvoda koje sadrže soju. Potrebno je pažljivo čitati deklaracije i to prilikom svake kupovine pa čak i za dobro poznate proizvode, budući da proizvođači mogu promijeniti recepturu. Osim toga, potrebno je posebno obratiti pozornost na pažljivo čitanje deklaracija jer su proizvodi iz soje postali najčešće korišteni aditivi u suvremenoj industrijskoj proizvodnji hrane, s naznakom da ne izazivaju svi proizvodi jednake reakcije. Neki fermentirani proizvodi (poput tofua) su manje alergeni od neprerađene soje. Tako i sojino ulje može, ali i ne mora izazvati alergijske
reakcije, što ovisi o osjetljivosti pojedine osobe. Neke druge namirnice koje se proizvode od soje, a u nazivu ne sadrže naziv ‘soja’, su: tofu, tempeh, miso, lecitin, shoyu, tamari, mononatrijev glutamat, okara i dr.
Ostale namirnice koje se preporuča izbjegavati jesu: sojina zrna u bilo kojem obliku, fermentirana pasta od sojinih zrna, sojino brašno, proteinski koncentrati i izolati soje, sojini hidrolizati, sojino mlijeko, sojine klice, sojino ulje, kečap i teksturirani sojini proteini. Namirnice koje potencijalno sadrže sojine proizvode su hidrolizirani biljni proteini, škrob, povrtni bujoni, voćni sokovi, rižino mlijeko i slične. Budući da se proizvodi od soje kao aditivi nalaze u mnogim prehrambenim proizvodima, isključivanje istih iz prehrane može rezultirati nebalansiranom prehranom pa je namirnice potrebno zamijeniti drugim odgovarajućim visoko kvalitetnim namirnicama.
se često uvode u prehranu u najranijoj životnoj dobi, u obliku dječje hrane, posebice kod djece koja pokazuju netoleranciju ili alergiju na kravlje mlijeko.
Simptomi
Alergija na soju i njene proizvode manifestira se na razne načine – od enterokolitisa pa sve do trenutnih IgE-posredovanih reakcija, koje mogu uzrokovati pojavu akni, angioderme, rinitisa, dijareju, začepljenja nosa i atopijski dermatitis. Međutim, čini se da za razliku od kikirikija, koji kao i soja pripada porodici leguminoza, alergija na soju vrlo rijetko izaziva ozbiljne reakcije koje mogu dovesti do anafilaktičkog šoka i smrti. Neke studije su pokazale da je potrebna 100 puta veća koncentracija sojinih proteina u odnosu na koncentraciju drugih alergena kako bi se izazvala ista alergijska reakcija organizma.
Osjetljivost na soju javlja se kod dojenčadi i male djece, ali oni uglavnom do treće godine razviju toleranciju na sojine proteine. Alergija na soju obično se razvije do trećeg mjeseca života te se često uočava tek nakon drugog ili trećeg izlaganja hrani. Nije neuobičajeno da ljudi koji su alergični na soju, reagiraju i na drugu hranu, kao što su kikiriki, pšenica te druge vrste leguminoza. Statistika pokazuje da oko 5% ukupne populacije razvije alergiju na ovu vrstu hrane.
Prevencija i terapija
Kao što je slučaj kod svih alergija, najbolji lijek je izbjegavanje proizvoda koje sadrže soju. Potrebno je pažljivo čitati deklaracije i to prilikom svake kupovine pa čak i za dobro poznate proizvode, budući da proizvođači mogu promijeniti recepturu. Osim toga, potrebno je posebno obratiti pozornost na pažljivo čitanje deklaracija jer su proizvodi iz soje postali najčešće korišteni aditivi u suvremenoj industrijskoj proizvodnji hrane, s naznakom da ne izazivaju svi proizvodi jednake reakcije. Neki fermentirani proizvodi (poput tofua) su manje alergeni od neprerađene soje. Tako i sojino ulje može, ali i ne mora izazvati alergijske
reakcije, što ovisi o osjetljivosti pojedine osobe. Neke druge namirnice koje se proizvode od soje, a u nazivu ne sadrže naziv ‘soja’, su: tofu, tempeh, miso, lecitin, shoyu, tamari, mononatrijev glutamat, okara i dr.
Ostale namirnice koje se preporuča izbjegavati jesu: sojina zrna u bilo kojem obliku, fermentirana pasta od sojinih zrna, sojino brašno, proteinski koncentrati i izolati soje, sojini hidrolizati, sojino mlijeko, sojine klice, sojino ulje, kečap i teksturirani sojini proteini. Namirnice koje potencijalno sadrže sojine proizvode su hidrolizirani biljni proteini, škrob, povrtni bujoni, voćni sokovi, rižino mlijeko i slične. Budući da se proizvodi od soje kao aditivi nalaze u mnogim prehrambenim proizvodima, isključivanje istih iz prehrane može rezultirati nebalansiranom prehranom pa je namirnice potrebno zamijeniti drugim odgovarajućim visoko kvalitetnim namirnicama.
Nema komentara:
Objavi komentar