Alergija na ambroziju

Alergija je oštećenje raznih tkiva, izazvano prekomjernom obrambenom reakcijom organizma od nečega što on doživljava kao strano. Od različitih vrsta alergije pati 31,5% Hrvata. Najčešće do alergije dovode grinje iz kućne i uredske prašine; one izazivaju do 80% alergija. No, mnogo su žešće alergije što ih izazivaju trava, ili pelud, ili korovi (u koje spada ambrozija), ili neke prehrambene namirnice. Alergiju mogu izazvati i brojne druge tvari na koje čovjek postane preosjetljiv. Alergije polako postaju bolest moderne civilizacije, koja stvara sve više proizvoda od kojih se tijelo brani kao od štetnih stranih tvari, kao što su to npr. industrijsko zagađenje, zatvorene prostorije, promjena klime, kemijski spojevi u namirnicama itd. Alergija je češća u ljudi koji su nasljedno genetski opterećeni. Burna reakcija orrganizma Organizam prepoznaje neku stranu veliku molekulu ili česticu kao svog protivnika - znanost naziva tog protivnika antigen (u slučaju alergije naziva ga još i alergen). Organizam se brani od antigena proizvodnjom zaštitnih protutijela/antitijeka: imunoglobulina, histamina i još nekih tvari. U nekih pojedinaca njihov imuni obrambeni sustav preburno reagira na antigenske podražaje iz okoline, u njih antitijela u borbi s antigenima stvaraju neku vrstu upale, alergijsku upalu, ne infektivnu. Takva preburna obrambena reakcija stvara suprotan učinak pa, umjesto da brani, ona tom upalom razara tkivo. Imunoglobulini pospješuju proizvodnju histamina koji, boreći se protiv antigena širenjem krvnih žila, može dovesti do pada krvnog tlaka i alergijskog šoka. Reakcija antigen-antitijelo najčešće se odvija u dišnim putevima, u crijevima, na koži, pa će se pojaviti simptomi alergijske bolesti ili dišnih puteva, ili crijeva, ili kože. Često nije lako otkriti koji je alergen uzročnik.Tada se prilazi kožnom testiranju: kroz mali ubod u kožu unese se kap alergena. Širina reakcije kože oko mjesta uboda pokazuje koji je od primijenjenih alergena uzrok. Test se može izvesti i u nosu ili na sluznici konjuktive (spojnice) oka. Alergijske bolesti nisu izlječive, ali se danas mogu dobro kontrolirati lijekovima simptomi i prevenirati žestoke alergijske komplikacije. Liječe se raznim antihistaminicima koji smanjuju žestoku histaminsku obrambenu reakciju, kortikosteroidnim hormonima koji obuzdavaju alergijsku upalu, sprejskom inhalacijom bronhodilatatora i spazmolitika koji olakšavaju disanje pri astmatičnim napadima, pa mastima pri kožnim alergijama. Prevencija se sastoji u izbjegavanju sredine gdje su alergeni dišnih puteva, u higijeni prostorija, u uklanjanju iz jelovnika namirnica što su izazvale alergiju. Kod nas je alergija na ambroziju jako učestala jer se ambrozija u posljednje vrijeme jako razmnožila. Alergija na ambroziju spada u skupinu polenoza, alergijskih bolesti koje uzrokuju peludi. Pelud ili polen je muška rasplodna stanica biljke, vidljiva mikroskopski. Ima ih najviše u zraku kad je vjetrovito ili sunčano, a kad zahladi, manje ih je. Cvjetanja trava, cvijeća, stabala i korova ambrozije nema jedan-dva mjeseca zimi i to je jedino vrijeme kad uopće nema polenoza. Poleni se dobro hrane na vlažnoj sluznici čovjeka. Zato peludi zahvaćaju dišne puteve od nosa do najmanjih bronha, konjuktivu oka, rijetko kožu. Ambrozija je u Europi rijetka biljka. Ona raste u Panonskoj nizini, dakle u nas sjeverno od Save i Kupe, u sjevernoj Italiji, u dolini rijeke Rhone u Francuskoj. Na Jadranu je nema osim na nekim mjestima na Krku i oko Zadra. Smatra se da je u Europu unesena prije tridesetak godina žitom uvezenim iz SAD. Ambrozija se hrvatski zove limundžik (ne zna se odakle taj naziv). Ona spada u skupinu korova (u toj je skupini i maslačak). Od svih korova, ambrozija je najagresivnija. Taj je korov visok 1-1,2 m, zelene je stabljike, čvrstih zelenih ušiljenih listova, žutih cvijetova. Obitava uz puteve, ceste, zidove, na nekultiviranim mjestima. Širi svoj pelud od početka kolovoza do kraja listopada, na prijelazu ljeta u jesen. Druge peludne alergije javljaju se već od kraja veljače (lijeska), u travnju (trava), u lipnju (lipa). Krajem kolovoza korov nabubri od kiše, rasprsne se i zrakom počnu letjeti bezbrojni peludi i ostale čestice tog korova. Raznih korova ima sve više, vjerojatno jer ima sve više ugljičnog dioksida od koga bolje diše. Ambrozija ima i u gradu i na selu. Nagla zatopljenja potiču naglo cvjetanje, a time se povećava koncentracija peluda u zraku, koji vjetar daleko raznosi. Glazba iz dišnih puteva Pretežu smetnje dišnih organa: hunjavica sa salvama kihanja i vodenastim sekretom koji curi iz nosa; crvene, natečene i svrbljive oči. Sve to jako nalikuje prehladi i zamjenjuje se s njom, no pri prehladi nema svrbeža nosa i očiju. Pri cjelogodišnjim hunjavicama od kućne prašine reagira samo nos i češća je njegova začepljenost. U četvrtine bolesnika s alergijskom hunjavicom razvija se astma, zato se sezonska hunjavica mora liječiti da se spriječi nastajanje astme jer je alergijska hunjavica predgrađe astme. Astmatičara muče gušenje i kronični kašalj, "svira" mu u prsima. Iz neliječene astme razvije se opstruktivni bronhitis, praćen sve težim disanjem, uz postepeno opterećenje srca. Taj je bronhitis neizlječiv. Kožne alergijske promjene (urtikarija) javljaju se tek u 5% bolesnika. Sigurna dijagnoza alergije na ambroziju postavlja se kožnim ubodnim testom: ako za 20 minuta oko uboda nastane vodenasti mjehur veći od 5 mm, test na kap ambrozije pozitivan je. Od lijekova, antihistaminici su učinkoviti za ljude koji nemaju teži oblik alergija na ambroziju. Pri težim oblicima i pri alergijskoj astmi, potrebno je hormonsko liječenje kortikosteroidima, koji se daju u obliku tableta, injekcija ili otopina za inhalaciju pumpicama. Korisne su i razne kapi protiv alergijske upale nosa i očiju. Najbolja je kombinirana terapija antihistaminicima (oni neutraliziraju djelovanje histamina i smanjuju sekreciju) i kortikosteroidima u obliku neštetnog spreja (oni smanjuju imunološku hiperreakciju). Svaki astmatičar mora stalno sa sobom nositi svoj lijek. Astma se takvim liječenjima neće izliječiti, ali se smetnje mogu dobro neutralizirati. Valja kušati i specifičnom imunoterapijom desenzibilizacijom sa sve većom dozom alergena kako bi organizam razvio normalnu podnošljivost na alergene ambrozija. Korisna je talasoterapija morskom klimom (Crikvenica, Mali Lošinj). Preventivno treba početi uzimati lijekove dok nema simptoma, osam dana prije početka sezone ambrozije. Dobro je uzeti godišnji odmor na moru u vrijeme najjačeg cvata ambrozije. U vrijeme cvata ambrozije, po noći trebaju prozori biti zatvoreni da u prostorijama padne koncentracija peluda u zraku. Pelud se prima i na rublje i posteljinu, pa ih ne valja zračiti ili sušiti vani. Šetati je bolje poslije kiše, koja očisti zrak od peluda, ili rano ujutro, dok biljke još nisu izlučile pelud. Prim. dr. Ivica Ružička Zavod za javno zdravstvo primorsko goranske županije

Iritacija bronhija (resica) od kašlja

Prilikom napada i uzastopnog kašljanja dolazi do iritacije bronhija tj. resica u bronhijima  i sluznice. Kako bi si pomogli i olakšali iskašljavanje pijte puno kiselog mlijeka (ne jogurt, ne mlijeko, ne acidofile i sl.).

Origano ljekovito djeluju na dišne puteve

ORIGANO je biljka koja se oduvijek primjenjivala kao ljekovita biljka u narodnoj medicini ili kao začin u mnogim jelima.
Primjenjuje se u liječenju:
Kožnih bolesti, bolesti želuca i crijeva, bolesti jetre i žuči te bolesti dišnih organa.

Astma

Astma je kronična bolest koja je u stalnom porastu posebno kod djece i mladeži

Nezarazne kronične bolesti među koje se ubraja i astma u stalnom su porastu posebno kod djece i mladeži. O tom važnom zdravstvenom problemu Svjetska zdravstvena organizacija u suradnji s Američkim nacionalnim institutom za bolesti srca, pluća i krvi razvila je međunarodni program GINA (Global Initiative for Astma). GINA je globalni plan za prevenciju, dijagnostiku i liječenje astme. Glavni cilj tog međunarodnog projekta je smanjenje učestalosti oboljevanja i smrtnosti od astme.

Astma je kronična upalna bolest dišnih puteva (bronha). U podlozi astme je kronična upalna reakcija sluznice dišnih puteva, najčešće alergijska, koja u fazama pogoršanja uzrokuje stezanje mišića malih dišnih puteva i pojačano stvaranje sluzi što dovodi do otežanog protoka zraka te uzrokuje gušenje i druge simptome bolesti. Ovisno o težini bolesti, manifestira se različitim simptomima koji mogu biti stalni ili se pojavljuju periodički

Simptomi astme

Najčešći simptomi astme su: napadaji suhog kašlja, osjećaj nedostatka zraka, pritisak u prsima, buđenje zbog nedovoljno zraka, piskanje u prsima.

Bolesnici s astmom trebali bi biti svjesni da i kada nemaju simptome, imaju astmu te je stoga važna redovita primjena lijekova radi održavanja kontrole bolesti.

Podjela astme

Astmu možemo podijeliti na alergijsku, koju uzrokuju alergeni, i nealergijsku astmu, koju uzrokuju fizički napor, udisanje hladnog zraka, virusne infekcije, zagađeni zrak...

Prema učestalosti i težini napadaja razlikujemo:

Laki oblik: do pet tipičnih napadaja godišnje; smetnje su blage, kraćeg trajanja.

Umjereni oblik: pet do deset napadaja godišnje; smetnje traju duže i obvezan je liječnički nadzor.

Teži oblik: više od deset napadaja godišnje; učestale su respiratorne infekcije, remeti se san i fizička aktivnost, obvezan je liječnički nadzor i bolničko liječenje

Samopomoć

Ako bolujete od astme, vrlo je važno da znate pratiti bolest, pravovremeno prepoznati pogoršanje bolesti, stupanj težine, odabrati pravilnu fizičku aktivnost. Uz tzv. samozbrinjavanje potrebno je uključiti i članove obitelji. Edukacija bolesnika i njegove obitelji od vitalnog je značenja i bitno unapređuje kvalitetu života bolesnika s astmom.

U praćenju tijeka bolesti važan je postupak mjerenja vršnog protoka zraka (PEF–monitoring). Kroz ta mjerenja prati se stanje bolesti, može se rano prepoznati pogoršanja, što pacijentu omogućuje pravovremenu korekciju terapije prema smjernicama liječnika.

Mjerenje vršnog protoka zraka treba provoditi dva do tri puta na dan i rezultate upisivati u dnevnik koji kasnije dajete liječniku na uvid.

Tehnika mjerenja: držati PEF-metar tako da prsti ne ometaju pomicanje kazaljke, provjeriti je li kazaljka na početnom položaju, duboko udahnuti te najbrže i najjače što možete puhnuti u PEF-metar, zapisati rezultat, ponoviti mjernje još dva puta (upisuje se najbolji rezultat).

Na PEF-metru postoje tri zone koje su pokazatelji koliko su izmjerene vrijednosti lošije od očekivanih.

Zelena zona: vrijednosti izmjerenog PEF-a su u granicama normale.

Žuta zona: vrijednosti PEF-a su snižene, što je znak da se bolest pogoršava te da treba kontaktirati liječnika.

Crvena zona: vrijednosti PEF-a su izrazito snižene, što je znak za hitno javljanje liječniku.

Pažljiva kontrola uzročnika astme predstavlja značajan segment u njezinu liječenju. To je izrazito važno ako su uzrok astme kućni aleni (najčešće grinje). Važno je znati koji sve uzročnici potiču vaše napade. Ako uzimate još neke dodatne lijekove (npr. Acetilsalicilnu kiselinu), morate znati da oni imaju utjecaj na astmu te je zbog toga važno kontrolirati lijkove koje trošite. Preprouka za astmatičare je da se cijepe protiv gripe te da se štite od infekcija i prehlade. Ono na što astmatičari izravno mogu utjecati, a što im iznimno šteti je da izbjegavaju zadimljene prostorije, zaštite se od hladnog vremena, smanje izloženost dlaci kućnih ljubimaca.

Liječenje astme 

Liječenje astme je kompleksno i uključuje liječenje lijekovima, higijensko-epidemiološke smjernice te edukaciju pacijenta. Svi lijekovi koji se danas koriste u liječenju astme mogu se svrstati u dvije osnovne skupine. Prvu čine lijekovi koji djeluju tako da suzbijaju upalu (protuupalni lijekovi), dok u drugu spadaju oni koji šire dišne puteve i olakšavaju prolaz zraka kroz njih.

U liječenju se najčešće koriste inhalacijski lijekovi jer je u tom obliku terapija najdjelotvornija. Lijek tako dolazi direktno u pluća.

Postoje dvije osnovne vrste inhalacijskih spremnika za lijekove: prvi sadrže potisni plin i nazivaju se inhalatori ili pumpice (iz njih lijek izlazi pritiskom), a drugi ne sadrže potisni plin, već su u obliku prašaka, nazivaju se: diskus, turbuhaler ili novolizer (lijek izlazi snagom udaha). Za svaki od ovih oblika spremnika lijeka postoji poseban, pravilan način primjene, o čemu će pacijenta pdoučiti liječnik ili ljekarnik. Važno je znati da samo pravilnim načinom uzimanja lijek dolaziu dišne puteve i može imati željeni učinak na bolest.Ujedno vrlo važno je razlikovati lijek za olakšavanje disanja od lijeka za suzbijanje upale. I jedan i drugi se trebaju primjenjivati točno prema uputi liječnika, bez obzira ima li pacijent simptome astme ili ne.

Katarina Fehir Šola, mag.pharm.

Izvor teksta: www.aditiva.hr

Astma – simptomi i znakovi

Simptomi astme mogu biti izazvani različitim okidačima: fizički napor, suh ili hladan zrak, iritansi i alergeni u zraku te akutna respiratorna infekcija uzrokovana virusima

Povremeno suho kašljanje i ‘’zviždanje’’ pri disanju su najčešći kronični simptomi astme. Starija djeca i odrasli mogu bolje verbalizirati osjećaj nedostatka zraka i stezanje u prsima, dok mlađa djeca kažu da ih ‘’boli u prsima’’. Respiratorni simptomi se mogu pogoršavati po noći posebno kod egzacerbacije. Kod mlađe djece simptomi preko dana su najčešće povezana sa fizičkom aktivnošću i igrom. Dijete može imati simptome koji su nespecifični i teško se primijete jer se ne smatraju bitnima kao što je samoograničavanje fizičke aktivnosti, umor i generalno loše osjećanje i bezvoljnost.

Simptomi astme mogu biti izazvani različitim okidačima: fizički napor, suh ili hladan zrak, iritansi i alergeni u zraku te akutna respiratorna infekcija uzrokovana virusima.
Na redovnom kontrolnom pregledu pacijenti su većinom u fazi remisije bolesti tj. bez gore navedenih simptoma. Objektivno stanje pacijenata se može provjeriti i nalazom spirometrije.
Egzacerbacija astme je akutno pojavljivanje simptoma u astmatskog pacijenta. najčešći je uzrok virusna infekcija gornjih dišnih puteva ili izlaganje inhalacijskom alergenu.

 

Autor: Drago Ćaleta

Izvor teksta: www.kozmo.hr

Astma i plivanje

Mnogi se roditelji brinu da bi se astma, koju imaju njihova djeca, plivanjem još mogla pogoršati.
Bez brige, to sa ovim športom nebi trebalo imati veze. Ovdje ćemo iznijeti par savjeta kako bi im
omogućili potpuno uživanje u prednostima koje im bazen i plivanje mogu pružiti. Za razliku od
drugih športova, plivanje neće uzrokovati napadaj astme. Osim što pomaže kod astme, plivanje je
dobro za normalan fizički i psihofizički razvoj djece. Ono povećava volumen pluća, razvija dobre
tehnike disanja i opću vitalnost.

JEDNO OD SEDMORO DJECE u našoj zemlji pati od astme koja je popraćena s tipičnim
kašljem kojeg astma uzrokuje, hriptanjem, skučenim grudnim košem i plitkim(kratkim) disanjem.
Generalno uzevši, ovi simptoni koji uzrokuju iritirajuće gušenje, - vježbanje i hladni zrak mogu još
pogoršati, a pogotovu prehlade i druge respiratorne infekcije.
Ne postoje razlozi zašto oni koji imaju simptome astme ne bi išli na plivanje, bar dobar dio njih, a
nema niti jakih dokaza da bi rekreativno plivanje moglo pogoršati astmu kod vašeg djeteta. U
stvari, topla i vlažna unutrašnjost bazena mogla bi pomoći njihovom boljem i ugodnijem disanju.
Ali i pored toga ne zaboravite stalno nositi pomoćni inhalator kao što je salbutamol (Ventolin).

Mogu li se oboljeli od astme baviti športom? Koji se športovi preporučuju?
Više je nego poželjna tjelesna aktivnost bolesnika, ne samo zbog fizičkog boljitka, nego i zbog
psihosocijalnih razloga. Astmatičari koji se bave športom lakše će se uklopiti u društvo, imat će
jaču muskulaturu, bolje opće psihofizičko stanje, što sve skupa utječe i na što manju učestalost
pojave simptoma astme. Ukoliko je fizički napor dokazan pokretač astme, potrebno je prije napora
uzeti odgovarajući lijek. Pogodni su svi športovi, osim padobranstva i ronjenja koji se ne
preporučuju. Posebno je pogodno plivanje u kojem nalazimo dosta natjecatelja koji su astmu
izliječili plivanjem. Uz navedeno, preporučuje se i boravak iznad 1000 m n/m gdje nema
zagađenja niti cvatnje.

Dokazano je: plivanje ublažava simptome astme
Stručni časopis ”Respirology” donosi istraživanje koje je potvrdilo da je plivanje definitivno korisna
i dobra terapija koja ima višestruko pozitivan utjecaj na djecu i adolescente, od kojih je najvažniji
ublažavanje simptoma astme.
Istraživači su podijelili djecu oboljelu od astme starosti od 7 do 12 godina u dvije skupine. Jedna
skupina je bila uključena u program plivanja u trajanju od 6 tjedana kao nadopuna njihovoj
terapiji lijekovima. Sva djeca uključena u taj program pokazivala su značajni napredak u
smanjenju simptoma, potrebi za hospitalizacijom ili odlaskom na hitnu, te u smanjenim
izostancima s nastave. Osim toga, kod djece su se smanjili težina same bolesti, disanje na usta,
hrkanje, bolovi u prsima, a povećalo im se samopouzdanje i opći pozitivan osjećaj.

Na što trebate pripaziti ako sami s djetetom posjećujete bazen u
terminima za građanstvo
Ako je kakvoća vode u bazenu nezadovoljavajuća, to bi moglo dodatno iritirati djetetova pluća.
Nedostatan balans pH faktora ili prekomjerna primjena sredstava za dezinfekciju mogli bi
doprinijeti pojavi simptoma. Higijenske navike drugih korisnika bazena, a isto tako i standard
tretmana postrojenja, upravljanje i održavanje mogli bi biti značajni čimbenici.
Dakle, vodite se vlastitim prosuđivanjem: poslužite se testiranjem osjetila mirisa! Ako vam voda
ima jak i neugodan miris, nakon što ste u bazenu cca. tri minute i čini vam se nepodnošljivim,
recite to voditelju bazena i izađite van. Zasigurno, nemojte voditi malu djecu u takav bazen.
Njihova pluća su osjetljiva.
Za malu djecu sa astmom ili alergijama u obitelji, bilo bi dobro pričekati dok navrše tri-četiri
godine, prije nego ih počmete polako uvoditi u vodu.
Ako vam dijete dobije napad astme u bazenu, izađite van i odmah mu dajte inhalator. Ako se
stanje brzo ne popravi, pozovite “lifeguard” bazena ili najbližeg od bazenskog osoblja te mu
objasnite situaciju i zatražite da vam pomogne.

Izvor teksta: www.medvescak.hr

Svi prirodni izvori cinka i njegova važnost za organizam

Baš kao vitamini, i minerali se ugrađuju u neproteinski dio enzima i ubrzavaju sve biokemijske reakcije u organizmu. Minerali su anorganske tvari koje čine od 4 do 5% organizma. Poput vitamina, i minerale moramo unositi hranom, budući da ih organizam ne može sam proizvesti. Minerale dijelimo u dvije skupine: SVI PRIRODNI IZVORI CINKA I NJEGOVA VAŽNOST ZA ORGANIZAM     Premda se čini da pravilnom prehranom osiguravamo dovoljan unos minerala, ipak pojedina životna razdoblja kao što su: pubertet, trudnoća i dojenje, menopauza, intenzivno bavljenje sportom, stanja poslije trauma, prijeloma i obilnih krvarenja znatno mijenjaju metaboličke potrebe organizma. Baš kao vitamini, i minerali se ugrađuju u neproteinski dio enzima i ubrzavaju sve biokemijske reakcije u organizmu. Minerali su anorganske tvari koje čine od 4 do 5% organizma. Poput vitamina, i minerale moramo unositi hranom, budući da ih organizam ne može sam proizvesti. Minerale dijelimo u dvije skupine: 1. makroelemente koje trebamo u većim količinama (natrij, kalij, kalcij, magnezij, fosfor, klor i sumpor) 2. mikroelemente ili minerale u tragovima (cink, željezo, fluor, bakar, mangan, krom, selen, jod, molibden, bor). Ti elementi potrebni su u količinama manjim od 100 mg na dan. Minerali nakon apsorpcije postaju dio strukture tijela: stanica, enzima, hormona, mišića, krvi i kostiju. Dakle, minerali su pohranjeni u različitim dijelovima našeg tijela, ponajviše u kostima i mišićnom tkivu. Nužni su za održavanje normalne koncentracije tekućine u organizmu. Svakodnevno se gube iz organizma (znojenje, probava) te ih je potrebno svakodnevno i nadoknađivati. Veći nedostaci pojedinih minerala uočeni su u ljudi koji drže dijetu ili uzimaju lijekove, kod trudnica, vegetarijanaca, starijih osoba, koji se češće hrane rafiniranom i prerađenom hranom, "gotovim jelima" te čija je prehrana neredovita ili preskaču obroke.   Primjerice bijelo brašno ima samo 20% cinka u usporedbi s integralnim, dok rafiniranjem šećer gubi gotovo sav cink, tako da ga ostaje samo 2% od količine koju sadrži sirovi šećer.   Cink pripada mineralima iz skupine mikroelemenata, koji su u prehrani potrebni u malim količinama. Tijekom dana normalnom prehranom unosi se od 10 do 15 mg tog minerala.U tijelu ima od 1,3 do 2,3 g cinka i uglavnom se nalazi u stanicama i najkoncentriraniji je unutarstanični mikroelement.   U formi kompleksa s proteinima nalazi se u gotovo svim organima, najviše u prostati, zatim u jetrima, bubrezima, slezeni, gušterači, plućima, mišićima, mozgu i koži. Nalazimo ga i u tjelesnim tekućinama: slini, želučanom soku, žuči, znoju, u krvnom serumu, odnosno plazmi. Prijelaz cinka u tkiva pomaže vitamin C. Najviše cinka unosi se u organizam hranom bogatom bjelančevinama (meso, riba, mahunarke, mlijeko i mliječni proizvodi).  Cink u organizmu: potreban je za rast i razvoj novih stanica sudjeluje u procesu sinteze proteina i kolagena poboljšava funkcije mozga sudjeluje u održavanju konfiguracije molekule RNA potiče proizvodnju i izlučivanje inzulina u gušterači ubrzava zacjeljivanje rana jača imunološki sustav (pomaže dozrijevanju T limfocita) skraćuje vrijeme trajanja virusnih infekcija utječe na rast i razvoj reproduktivnih organa pomaže smanjenju kolesterola jača duh, osnažuje organizam, "podiže" raspoloženje smanjuje apsorpciju i taloženje teških metala u tijelu (olovo, kadmij). Najčešći simptomi manjka cinka su: umor, iscrpljenost gubitak osjeta okusa i mirisa slabiji tek prostatitis (upala prostate) veća sklonost alergijama i upalama (osobito virozama) pojačano ispadanje kose, bijele točkice na noktima upale kože (dermatitisi, aknasta koža) sporije zarastanje rana usporen rast i spolno sazrijevanje. Cink je snižen kod pušača, alkoholičara, dijabetičara, trudnica, kod poremećaja u apsorpciji zbog nekih crijevnih bolesti te nakon operativnih zahvata. Kadmij iz duhanskog dima neprijatelj je cinka. Veće potrebe za cinkom imaju i sportaši i aktivni rekreativci budući da se cink tijekom treninga pojačano troši.   Cink aktivira mnoge enzime u organizmu kao što su: alkalna fosfataza, RNA polimeraza, laktat dehidrogenaza. Isto tako cink je potreban za proizvodnju soli žučnih kiselina (koje su sastavni dio žuči), a žuč je ujedno glavni put za izlučivanje žučnih pigmenata i kolesterola iz organizma. Prehrana bogata bjelančevinama, a osobito mastima, utječe na stvaranje žučnih soli, a samim tim i na pojačano stvaranje žuči. Suprotno tome prehrana s više ugljikohidrata smanjuje stvaranje žuči. U žučnoj vrećici u fazi koncentriranja žuči i apsorpcije vode žučne soli imaju važnu ulogu da održe u topljivom stanju masne kapljice i kristale kolesterola i time spriječe njihovo odlaganje u obliku žučnih kamenaca.   Svaki poremećaj ovog odnosa npr. povećanje kolesterola ili smanjenje žučnih soli može dovesti do stvaranja kamenaca u žuči. Inače količina kolesterola u žuči ovisi dijelom o količini masti koju uzimamo hranom, budući da jetrene stanice stvaraju kolesterol kao jedan od proizvoda metabolizma masti u organizmu. Zbog toga osobe koje uzimaju masniju hranu imaju veći rizik za pojavnost žučnih kamenaca.   Cink pomaže apsorpciju kalcija i sastavni je dio enzima alkalne fosfataze koja ima važnu ulogu u okoštavanju. Stoga dodajte mljevene bućine ili sezamove sjemenke u jogurt ili mladi sir. Slično možete učiniti s pšeničnim posijama (mekinjama) koje su iznimno bogate cinkom, ali i drugim vitaminima i mineralima. Upotrebljavajte bućino ulje u salatama ili prilozima od povrća (ali kao i svako ulje u malim količinama). U krajevima gdje se ono tradicionalno više troši manja je pojavnost adenoma prostate (dobroćudno uvećanje žlijezde) koje je povezano s otežanim mokrenjem i većom sklonošću ka urinarnim infekcijama. Pažljivim odabirom namirnica i raznolikom prehranom pridonosimo unosu cinka, a kod bolesti ili stanja praćenih povećanim gubljenjem ili poremećajem u metabolizmu ovog minerala potražite savjet stručne osobe. Gdje ga nalazimo? pšenične klice i žitarice (osobito raž); pivski kvasac sjemenke bundeve, suncokreta i sezama plodovi mora mahunarke (soja, grah, grašak, slanutak, leća) orasi, lješnjaci, bademi nemasno mlijeko i meso, riba, jaja, kikiriki ; povrće: brokula, cvjetača, kelj pupčar (prokulica), kupus, artičoka ; gljive; cvjetni prah (pelud). Preporučljiva dnevna doza za odrasle je 15 mg.

Objavljeno u obitetljskom časopisu o zdravlju Zdrav život br. 58/2008.

Prehrana kao zaštita od astme

Istraživanje škotskih znanstvenika s University of Aberdeen sugerira kako prehrana može utjecati na izglede za pojavu astme.

Journal of Allergy and Clinical Immunology piše kako je prehrana s visokim udjelom cinka, vitamina A,D, E, te općenito voća i povrća imala zaštitni učinak glede astme i alergija kod ispitanika, ali i njihove djece.

Novi su podaci utemeljeni na analizi rezultata 62 ranije provedene studije.

Pokazalo se kako je česti unos vitamina A povezan sa 75% manjim rizikom za astmu, dok su vitamini D i E rizik za astmu smanjivali za 30 do 40%.

Prehrana koja je obilovala voćem, povrćem, ribom i maslinovim uljem je bila povezana s 80% manjim izgledima za razvoj astme.


Izvor: www.plivazdravlje.hr

Liječenje astme

Liječenje astme

Liječenje astme široki je pojam koji objedinjuje medikamentozne, higijensko epidemiološke i edukativne mjere. Medikamentozne mjere liječenja astme definirane su GINA smjernicama i ovise o težini bolesti.

Svi lijekovi koji se danas koriste u liječenju astme mogu se svrstati u dvije osnovne skupine. Prvu skupinu čine lijekovi koji djeluju tako da suzbijaju upalu (protuupalni lijekovi) dok u drugu skupinu spadaju oni koji šire dišne putove i olakšavaju prolaz zraka kroz njih.

Obzirom da je astma kronična upalna bolest važno je prvenstveno liječiti upalu pa je stoga prva skupina lijekova najvažnija u pravilnom liječenje astme dok lijekovi iz druge skupine postoje samo kao dodatna terapija bolesti. Ovdje valja naglasiti i iznimku po kojoj prema GINA smjernicama jedino u povremenoj astmi (GINA 1.) nije potrebna trajna protuupalna terapija (ovo je još uvijek podložno diskusiji), dok je ona za sve ostale stupnjeve (trajna astma) potrebna.

Koji su protuupalni lijekovi?

Danas se po GINA smjernicama kao najjači protuupalni lijekovi navode inhalacijski kortikosteroidi. Ovo su najpotentniji protuupalni lijekovi i trebali bi biti osnova u liječenju trajne astme.

Na našem tržištu nalaze se trenutno tri lijeka koji se primjenjuju u liječenju. To su: budezonid (Tafen®), ciklezonid (Alvesco®) i flutikazon (Flixotide®) i beklometazon (Becotide®, nije više dostupan u Hrvatskoj). Svi ovi lijekovi primjenjuju se inhalacijom (udisanjem) iz posebnih spremnika (inhalera) i za korištenje svakog važno je poznavanje pravilne tehnike primjene (udisanja).

Danas je u Hrvatskoj u široj primjeni više tipova tipa spremnika lijeka (inhalera). Prvi i najstariji je tradicionalno poznat kao pumpica. Lijek se u pumpici nalazi pomiješan sa potisnim plinom i nakon potiska bude izbačen u obliku aerosola. Ostali oblici inhalera su Diskus® i Novolizer®. Ovo su noviji oblici spremnika sa lijekom, a najvažnija je razlika što u njima nema potisnog plina. Lijek se u nalazi u obliku sitnog praha kojeg treba vlastitom snagom udaha unijeti u pluća. Upotreba Diskusa® i Novolizera® uvelike olakšava primjenu terapije uz istovremenu točnije doziranje samog lijeka te je sve više prihvaćena u liječenju astme.

Osim inhalacijskih kortikosteroida u protuupalne lijekove ubrajamo i antagoniste leukotrijena. Na našem tržištu postoji samo jedan lijek ove skupine (montelukast (Singulair®)). Ovi lijekovi djeluju samo na jednu skupinu čimbenika alergijske upale pa samim time imaju slabiji protuupalni učinak od inhalacijskih kortikosteroida. Obično se koriste kao dodatna terapija inhalacijskim kortikosteroidima.

Što su lijekovi koji šire dišne puteve (bronhodilatatori)?

Ovoj skupini lijekova pripadaju svi oni lijekovi koji na bilo koji način dovode do širenja dišnih puteva (bronha) i na taj način olakšavaju protok zraka kroz njih. Važno je znati da ovi lijekovi djeluju samo na simptome astme (olakšavaju tegobe) te da su uglavnom pomoćna mjera liječenja. Osnova liječenja trajne astme mora biti uzimanje protuupalnog lijeka. Redovito uzimanje sprečava razbuktavanje upale pa samim time i posljedično suženje dišnih puteva. Na taj način opada potreba za lijekovima koji šire dišne puteve, što se danas navodi kao cilj dobro kontrolirane astme.

Lijekovi koji spadaju u ovu skupinu su:
• bronhodilatatori kratkotrajnog djelovanja, salbutamol (Ventolin®)
• bronhodilatatori dugotrajnog djelovanja, salmeterol (Serevent®) i formoterol
Mogu se još dodatno podijeliti na one koji djeluju:
• preko simpatičkih živaca, salmeterol (Serevent®)
• blokadom parasimpatičkih živaca, tiotropij (Spiriva®) i ipratropij (Atrovent®)
• na staničnom nivou, teofilini sa postupnim otpuštanjem (Teolin®, Teotard®)

Bronhodilatatori dugog djelovanja kao npr. salmeterol (Serevent®) koriste se i u trajnom liječenju astme, osobito ako se radi o umjerenoj i teškoj trajnoj astmi gdje je njihova kombinacija sa inhalacijskim kortikosteroidima i preporučena smjernicama za liječenje.

Kombinirani lijekovi sa protuupalnim i bronhodilatativnim komponentama

U novije vrijeme astma se sve više pacijenata koji boluju od astme liječi kombinacijom protuupalnog i bronhodilatatornog lijeka. Ovakva kombinacija istodobno djeluje protuupalno i trajno proširuje dišne putove. Po smjernicama ove kombinacije se mogu koristiti u liječenju umjerene i teške trajne astme, a glavna prednost je što pružaju bolju kontrolu bolesti uz niže doze inhalacijskog kortikosteroida.

Na našem tržištu nalaze se dva takva lijeka:
1. Seretide (kombinacija flutikazona (Flixotida) sa salmeterolom (Sereventom))
2. Symbicort (kombinacija budezonida (Tafen) sa formoterolom )

Oba ova lijeka potrebno je uzimati redovito u dozi ovisnoj o težini bolesti.

Zašto inhalacijska terapija?

Inhalacijska terapija je najdjelotvorniji oblik terapije jer dovodi lijek izravno u pluća izbjegavajući učinke lijeka na ostale organe (sistemske nuspojave). Moguće je primijeniti puno manju dozu lijeka da bi se postigao jednak terapijski učinak kao nakon primjene tableta.

Inhalacijske terapije danas se može provoditi korištenjem nekoliko različitih vrsta aplikatora. Najprecizniji način primjene vrši se korištenjem sofisticiranih inhalatora koji zbog svoje veličine i cijene nisu praktični za individualnu primjenu. Namijenjeni su uglavnom zdravstvenim ustanovama (kompresorski ili ultrazvučni inhalatori sa maskom ili usnim nastavkom). Drugi način primjene inhalacijske terapije je korištenjem specijalnih spremnika za doziranje lijeka (inhaleri) koji su mali i prikladni za individualnu upotrebu. Danas u Hrvatskoj nalazimo četiri tipa ovakvih aplikatora:
• MDI ("metered dose inhaler", poznatiji kao pumpica ili sprej)
• DPI ("dry powder inhaler", pod nazivom Diskus® ili kolutić)
• Turbuhaler®
• Novolizer®

"pumpica"

Diskus®

Turbuhaler®

Novolizer®

Postoji važna razlika između ovih tipova aplikatora. Pumpica je zapravo spremnik pod pritiskom u kojem se lijek nalazi pomiješan sa potisnim plinom. Nakon potiska pumpice, lijek će iz spremnika izletjeti zajedno sa potisnim plinom. Diskus i Turbuhaler ne sadrže potisni plin i nisu pod pritiskom. Lijek iz ovih spremnika neće sam izletjeti već ga korisnik mora u pluća unijeti vlastitom snagom udaha (usisati ga u pluća). Upravo zbog ovih razloga važno je znati pravilno primijeniti oveaplikatore kako bi lijek zaista došao u pluća.

Koraci za pravilnu primjenu lijeka putem MDI-a (pumpice)

• Dobro protresti pumpicu
• Skinuti zaštitni poklopac sa pumpice
• Izdahnuti zrak iz pluća do granice nelagode
• Staviti pumpicu u usta
• Početi sa dubokim i snažnim, ne pretjerano brzim udisajem, te istovremeno potiskom osloboditi jednu dozu iz pumpice
• Nastaviti sa udahom do granice nelagode te zadržati zrak 5-10 sekundi
• Nastaviti normalno disati ili ponovite postupak za još jednu dozu
• Isprati usta vodom

Koraci za pravilnu primjenu lijeka putem Diskusa® ("metoda 3 klika")

• Otvorite Diskus (klik 1)
• Povucite ručicu dozatora prema dolje da bi aktivirali dozu lijeka (klik 2)
• izdahnite zrak iz pluća do granice nelagode
• stavite usta na usnik Diskusa i duboko udahnite zrak kroz usta do granice nelagode
• zadržite zrak 5-10 sekundi
• zatvorite diskus (klik 3)
• isperite usta vodom

	1. Otvorite Da biste otvorili Diskus, držite vanjsko kućište u jednoj ruci i stavite palac druge ruke na utor za palac. Gurajte palac od sebe dok ne čujete škljocaj, tj. dok se Diskus potpuno ne otvori.
	2. Gurnite ručicu Držite diskus tako da se nastavak za usta nalazi točno ispred Vas. Gurnite ručicu od sebe dok ne čujete škljocaj. Diskus je sada spreman za uporabu. Svaki puta kada gurate ručicu od sebe otvori se mjehurić u Diskusu i doza lijeka se oslobodi za udah. To se vidi i na brojaču doza. Ne igrajte se ručicom jer tako otpuštate doze lijeka koje se neće iskoristiti.
	3. Udahnite •držite diskus dalje od usta. •izdahnite zrak iz pluća do granice nelagode. •upamtite – nikada ne izdišite u diskus. •Stavite nastavak za usta u usta. •Udahnite naglo i duboko kroz usta i Diskus, a da pritom ne udišete kroz nos. •Odmaknite diskus od usta. •Zadržite zrak oko 10 sekundi, odnosno do granice neugode. •Izdahnite polagano.
	4. Zatvorite Da biste zatvorili Diskus, stavite palac na utor za palac i vucite palac prema sebi dok ne čujete škljocaj. Ručica se automatski vraća u prvotni položaj. Sada je Diskus spreman za ponovnu upotrebu. Ako Vam je liječnik prepisao dvije inhalacije (udaha), ponovite postupak.

 

Koraci za pravilnu primjenu lijeka putem Turbuhalera®

	1. Otvorite Držite Turbuhaler uspravno, podignite zaštitni poklopac.
	2. Zaokrenite crveni prsten u oba smjera Zaokrenite crveni prsten u oba smjera (lijevo i desno) koliko je to moguće. VAŽNO: prije svakog udaha potrebno je ponoviti ovaj korak!
	3. Udahnite lijek •držite Turbuhaler dalje od usta. •izdahnite zrak iz pluća do granice nelagode. •upamtite – nikada ne izdišite u Turbuhaler. •Stavite usnik Turbuhalera u usta, između zuba. •Udahnite naglo i duboko kroz usta i Turbuhaler, a da pritom ne udišete kroz nos. •Odmaknite Turbuhaler od usta. •Zadržite zrak oko 10 sekundi, odnosno do granice neugode. •Izdahnite polagano.
	4. Zatvorite Zatvorite Turbuhaler vraćanjem zaštitnog poklopca.

Koraci za pravilnu primjenu Novolizera®

	1. Otvorite Držite Novolizer uspravno, uklonite zaštitni poklopac.
	2. Utisnite crveno dugme Potpuno utisnite crveno dugme. Čut ćete "klik", a boja na donjem prozorčiću promijenit će se iz crvene u zelenu. Tada možete otpustiti crveno dugrne. Zelena boja prozorčića znak je da je Novolizer spreman za uporabu. VAŽNO: prije svakog udaha potrebno je ponoviti ovaj korak!
	3. Udahnite lijek • držite Novolizer dalje od usta. • polako do kraja izdahnite zrak, ali nikada u Novolizer. • upamtite – nikada ne izdišite u Novolizer. • ustima čvrsto obuhvatite usnik. Udahnite prašak brzim i dubokim udahom. Ako ste pravilno udahnuli, ponovno ćete čuti "klik" a boja na kontrolnom prozorčiću ponovno će se promijeniti iz zelene u crvenu. Ako se to ne dogodi, ponovite inhalaciju. • zadržite zrak oko 10 sekundi, odnosno do granice neugode. • izdahnite polagano.
	4. Zatvorite • zatvorite Novolizer vraćanjem zaštitnog poklopca.
	Dodatno: punjenje Novolizera • iskorišteni Novolizer se može ponovno puniti, čime se postižu uštede. • uklonite poklopac Novolizera laganim pritiskom rebraste površine s obje strane poklopca pomičući poklopac prema naprijed i gore • skinite zaštinu aluminijsku foliju s punjenja i izvadite punjenje. • umetnite punjenje u Novolizer s brojačem okrenutim prema usniku • vratite poklopac u predvidena ležišta sa strane radeći obmuto od skidanja poklopca (gumite poklopac dolje u vodoravni položaj prema crvenoj tipki dok ne sjedne na mjesto). • Novolizer je sada spreman za uporabu. • punjenje može biti u Novolizeru sve dok se ne potroši. • nakon tri mjeseca punjenje se mijenja, čak i kada nije potrošeno. Tafen Novolizer punjenja mogu se koristiti samo uz Novolizer inhalator

 

Pomagala za lakšu primjenu pumpica – komore ("spacer-i")

Uzimanje lijeka putem pumpice ponekad je vrlo nepraktično jer iziskuje koordinaciju potiska i udaha. Kako ni nakon pravilne upotrebe nismo u potpunosti sigurni da li je cijela doza lijeka dospjela u dišne puteve, danas se sve više preporuča uzimanje lijeka putem Diskusa ili korištenje pumpice u kombinaciji sa specijalnim komorama za udisanje. Ove komore pomažu da se lijek pravilnije i u punoj dozi unese u pluća. Osobito je važna njihova primjena kod male djece (do 5g) jer je kod njih nemoguće postići pravilni unos lijeka iz pumpice bez ovakvog pomagala.

Koje komore (spacere) koristimo?

Danas se kod nas primjenjuje nekoliko tipova komora za primjenu pumpica. Prvi tip (Babyhaler®) koristi se za djecu do 5. godine života. Neophodan je kako bi se inhalacijski lijek iz pumpice pravilno primijenio kod male djece. Pod nazivom Babyhaler® može se nabaviti u ljekarnama. Podesan je za korištenje pumpica Plive i GSK-a. Djeci starijoj od pet godina te odraslima dostupno je nekoliko tipova komora od kojih su neke kvalitetnije od drugih. Važno je znati da dobra komora mora biti od plastike te da mora imati jednosmjerni ili dvosmjerni ventil. Ventil omogućuje da lijek ne izlazi iz komore do trenutka bolesnikovog udaha. Na ovaj način doza lijeka se ne gubi i lijek se uzima adekvatno. Za sada na tržištu jedino Volumatic® ima ove karakteristike. Podesan je za korištenje pumpica Plive i GSK-a. Obzirom da odrasle osobe u velikom broju slučajeva mogu koristiti Diskus ove komore se koriste nešto rjeđe.

Babyhaler®

Namijenjen za olakšanu primjenu lijeka iz pumpice dojenčadi i djeci do 5. godine života. Budući da djeca sama ne mogu uzimati lijek, djeci se komorica (Babyhaler®) ne stavlja u usta već se plastičnom maskom prislanja na lice. Maskom je potrebno prekriti nos i usta kako bi dijete pravilno udisalo lijek. Babyhaler® ima dvostruki ventil koji omogućuje da dijete normalno diše u masku. Pritom pri udahu lijek ulazi iz komore u dječja pluća, dok pri izdahu zrak ne ulazi u komoru već biva preusmjeren van.

Volumatic®

Namijenjen za starije od 5 godina i odrasle. Primjena komore je krajnje jednostavna. Bolesnik jedan kraj komore stavlja u usta, a u drugi aktivira pumpicu. Udisanjem iz komore i izdisanjem kroz nos maksimalno se povećava količina lijeka koji dolazi u pluća. Preporučuju se komore većeg volumena.

Izvor. http://www.astma.hr

Prehranom i načinom života protiv astme

Astma je jedna od bolesti modernog doba. U posljednjih desetak godina bilježi se značajan porast učestalosti ove bolesti u zapadnjački orijentiranom dijelu svijeta. Njezino ubrzano širenje je jedna od najvećih zagonetki moderne medicine. Astma, od koje u Hrvatskoj boluje više od 200 000, a u svijetu više od 300 milijuna ljudi, jedan je od najvećih zdravstvenih problema. Stoga je znanstvenicima ova tema posebno interesantna pa se u literaturi vrlo često nalaze istraživanja koja nastoje rasvijetliti vezu između astme i načina života, posebice prehrane. Nedavno je u znanstvenom časopisu Thorax objavljena studija koja je otkrila da konzumacija rajčice, mrkve i zelenog lisnatog povrća može smanjiti rizik od astme kod žena. Ranije su studije pokazale da žene češće imaju napadaje astme od muškaraca, a kao uzrok se navode hormonalne promjene, posebice tijekom menstruacije. Istraživači s National Institute of Public Health u Meksiku nastojali su utvrditi mogu li prehrambene navike biti pretskazatelj učestalosti astme kod odraslih. U studiji je sudjelovalo 68 535 žena od kojih je njih 3,1% (2145) imalo astmu. Sudionice su ispunjavale upitnik o prehrambenim navikama koji je uključio pitanja vezana uz konzumaciju 238 različitih namirnica. Nakon što su u obzir uzete godine, indeks tjelesne mase, pušenje, ukupni kalorijski unos, tjelesna aktivnost, uzimanje dodataka prehrane i status menopauze, rezultati su pokazali da su žene koje su konzumirale najviše rajčice, mrkve i zelenog lisnatog povrća imale najmanju učestalost astme. I prethodno provedena istraživanja bila su na tragu da povećana konzumacija voća i povrća štiti od astme. Također, namirnica koja pokazuje povoljno djelovanje je punomasno mlijeko. Osobe koje konzumiraju jednu šalicu punomasnog mlijeka dnevno manje su izložene riziku od astme od osoba koje konzumiraju obrano mlijeko. Rezultati su to istraživanja provedenih u Australiji koja su proučavala utjecaj mliječnih proizvoda na razvoj astme mladih Australaca. Istraživanje su provodili znanstvenici sa Monash University , a bilo je dio velike studije koja je za cilj imala istražiti utjecaje i čimbenike rizika, osobito prehrambene, koji se mogu povezati sa zdravljem dišnih puteva mladih Australaca. Istraživanja provedena na oko 1600 osoba obuhvatila su 25 nutrijenata i 120 vrsta namirnica, pokazala su da osobe koje konzumiraju punomasno mlijeko imaju 34 % manji rizik od razvoja astme. Opasnost od astme smanjuje se za 16 - 17 % ukoliko se u većim količinama konzumiraju jabuke, kruške i zeleno lisnato povrće.

Alergija na hranu veoma je važan dio znanosti o prehrani i mnogi istraživači bave se baš ovim problemom. Dr. Woods i njezin istraživački tim pokazali su da prehrana ima glavnu ulogu u razvoju bolesti kod samo 2 - 5 % atsmatičara, i to onih koji su uz astmu alergični na određenu vrstu hrane. Prenatalna prehrana i opasnost od astme Žene astmatičarke koje u trudnoći konzumiraju dosta namirnica bogatih omega-3 kiselinama mogu smanjiti rizik za razvoj astme kod svojih potomaka. Dobri prehrambeni izvori omega –3 kiselina uključuju plavu ribu, repu i repičino ulje, sjemenke lana, sojino ulje i orašaste proizvode. Stoga se trudnicama preporučuje konzumacija masne ribe, poput tune i lososa, jer ove namirnice mogu smanjiti rizik za razvoj astme kod djece. U studiji, čiji su rezultati prezentirani na internacionalnoj konferenciji American Thoracic Society, pokazano je da su djeca, čije su majke astmatičarke u trudnoći konzumirale masnu ribu, imala za 71% manji rizik od razvoja astme, u odnosu na djecu čije majke astmatičarke nisu konzumirale ribu. Što su više masne ribe žene jele, rizik za razvoj astme kod njihovih potomaka bio je manji. Kod žena koje nisu imale astmu, sličan utjecaj konzumacije ribe u trudnoći na smanjenje rizika od razvoja astme kod potomaka nije uočen. Debljina u dječijoj dobi je čimbenik rizika Prema rezultatima studije objavljene u časopisu American Journal of Epidemiology , pretilost kod djece može se povezati sa povećanim rizikom od razvoja astme. Istraživači sa Sveučilišta u Kaliforniji proučavali su vezu između pretilosti i rizika od razvoja astme kod 3792 djece školske dobi. Djeca uključena u studiju, na samom početku studije nisu imala dijagnosticiranu astmu. U razdoblju od 1993. do 1998. godine istraživači su bilježili i procjenjivali nove slučajeve astme, jednako kao i visinu, tjelesnu masu, funkciju pluća i rizik od razvoja astme kod djece sudionika studije. Do kraja studije zabilježeno je 288 slučajeva astme. Među djecom koja su bila pretila, ili su imala prekomjernu tjelesnu masu, rizik od razvoja astme povećao se za 52 do 60 %. Istraživači smatraju da ova istraživanja mogu imati javno značenje jer povećanje broja pretile djece i one sa prekomjernom tjelesnom masom može rezultirati i povećanjem broja djece kod koje će se razviti astma. Onečišćenje okoliša je čimbenik rizika Hipoteza je da je pojačano onečišćenje okoliša jedan od osnovnih uzroka povećanja učestalosti astme. Dobro su poznate epidemije astme koje su u uskoj vezi s atmosferskom kontaminacijom.

Osobe koje se zbog prirode svog posla ili drugih razloga izlažu određenim kemijskim tvarima, primjerice uretanu ili poliuretanu, izložene su pojačanom riziku od razvoja astme.

Savjeti za zaštitu od astme

• Prehrana astmatičara treba se temeljiti na svježem povrću i voću, orašastim plodovima i sjemenkama te cjelovitim žitaricama (prednost treba dati zobi i integralnoj riži)

• Rafinirani šećer treba izbjegavati u prehrani.

• Luk i češnjak treba uključiti u jelovnik. Ove namirnice sadrže tvari koje koče enzim odgovoran za otpuštanje proinflamatornih molekula.

• Preporučljivo je jesti više puta dnevno manje obroke.

• Treba izbjegavati izrazito hladna pića jer takvi hladni napitci mogu iritirati bronhe i uzrokovati napadaj astme.

• Propolis može biti koristan astmatičarima jer djeluje umirujuće na mukozne membrane.

• Ukoliko se kod astmatičara sumnja i na alergiju na hranu ili pojedine namirnice pogoršavaju stanje bolesti, treba provoditi tzv. eliminacijsku dijetu, odnosno izbacivati iz prehrane namirnice koje pogoršavaju simptome.

• Preporučljivo je izbjegavati prehrambene aditive sulfite jer ova vrst aditiva može smetati oboljelima od astme.

• Treba imati na umu da pojedini nesteroidni antireumatici (NSAID) mogu pogoršati simptome bolesti, te se uzimanje ovih lijekova treba prokomentirati s liječnikom.

• Kod astmatičara je primjećen nedostatak vitamina B6, C te magnezija, mangana i selena, pa se preporučuje nadomještanje ovih nutrijenata putem dodataka prehrani.

• Svakako su preporučljive i tehnike opuštanja kako bi se uspješno oslobodili od stresa!

Brze činjenice o astmi
• Astma je kronična upalna bolest dišnih puteva čiji točni uzroci još ni danas nisu sasvim poznati, ali sklonost astmi pretežno se javlja nasljedno, kod osoba preosjetljivih na alergene.
• Alergeni poput prašine, peludi, životinjske dlake, pa čak i hladnog zraka i dima, mogu biti uzrokom akutnog napada astme.
• Stručnjaci ocjenjuju da će se broj oboljelih s godinama povećavati i to prije svega u urbanim područjima.


Dr.sc. Darija Vranešić
Izvor teksta: www.vitamini.hr